Važnost poziva u Allahovu vjeru

Vjerovjesniik, alejhis-selam, kaže: ”Ko poziva Uputi, ta, njemu pripada nagrada poput nagrade onih koji prihvate njegov poziv. To im neće umanjiti njihovu nagradu.”

Nema sumnje da je poziv u Allahovu vjeru najčasniji zadatak vjernika jer on sa sobom nosi krasne plodove blagostanja ljudske zajednice. Islamskog misionara očekuje nagrada velika: ”A ko govori ljepše od onoga koji poziva Allahu, koji dobra djela čini i koji govori: ”Ja sam doista musliman!” (Prijevod značenja, Kur'an, 41/33)

Ovaj ajet predstavlja direktnu pohvalu onome koji poziva Allahovoj vjeri ne obazirući se na krajni ishod svoga rada. To je bolje, a nagrada je potpunija jer Poslanik, alejhisselam, kaže: ”Da Allah tobom uputi samo jednog čovjeka, ta, to ti je bolje od stada crvenih deva.”(Bilježi Buhari)

Šta onda reći o uputi cijele skupine ljudi!? Naravno, nagrada se tada udvostručuje kako nam to Vjerovjesniik, alejhis-selam, kaže: ”Ko poziva Uputi, ta, njemu pripada nagrada poput nagrade onih koji prihvate njegov poziv. To im neće umanjiti njihovu nagradu.” (Bilježi Muslim)

Konstantno pozivanje u Allahovu vjeru obećava istinito prisustvo harmonije i dobra u zajednici. To se posebno da primjetiti prisustvom islamskih praktičara, oba pola, što svakako za sobom neminovno povlači zadovoljstvo Uzvišenog Allaha. Tada će ummet biti pomognut i dominiraće u društvu, a njegovo stanje će biti apsolutno pozitivno, kako je to određeno dominantnim zakonom Allaha, dželle šanuhu. ”...Allah neće izmjeniti ono što je u narodu, sve dok oni ne promjene ono što je u njima...” (Prijevod značenja, Kur'an, 13/11)

Ukoliko se dogodi situacija spomenuta u ovom ajetu i ljudi masovno prigrle poziv u Allahovu vjeru, to će onda u dušama neodlučnih probuditi duboko ubjeđenje i pozitivno raspoloženje prema islamu. To će biti odlučan momenat u rušenju zida straha i zbunjenosti. Strah koji je uvijek prisutan u njihovim dušama zbog neizvjesnosti onoga što ih očekuje u životu praznom od islama i zbunjenost koja će jednom zauvijek nestati nakon upoznavanja Istine koja će ih voditi kroz život kao jedino valjani sistem njihove duhovne i fizičke egzistencije na ovom svijetu. Tim doživljajem oni će u sebi pobjediti bojazan od praktikovanja islama i neće se više ustručavati od ljudi svojim kontriranjem njihovim laičkim običajima. Prihvatanjem islama oni će svojom etikom uticati na ljude i to će neminovno ostaviti duboke tragove koji će se pozitivno odraziti u očima laika i nemuslimana.

Dakle, misao i etika islamskog misionara treba biti usmjerena ka dominaciji islama i uništenju svih ideologija i društvenih sistema oprečnih islamu. Djelovanje i život islamskog misionara treba biti oličenje suprotstavljanja Allahovim neprijateljima. Daija mora stremiti ka odbrani ummeta od zla neistine i laži. On će raditi na utrnjivanju tragova zla, otklanjanju njegove štete i ponižavanju njegovih zagovarača.

Šejh Ibn Baz, rahimehullah, veli: ”Treba se odlučno boriti protiv svih načela socijalizma, laicima, nacionalizma i svih ideologija oprečnih islamu. Tako će Uzvišeni Allah popraviti stanje muslimana i povratiće im nekadašnje dostojanstvo, pomoći će ih protiv njihovih neprijatelja i postaviće ih za Svoje namjesnike na Zemlji... Zato se trebaju naznačiti islamski misionari čija će glavna preokupacija biti studiozno istraživanje i distribucija korisnih pisanih djela i poziv u islam uzvračajući raznim tendencijama i “intelektualnim” napadima na islam. Treba se stremiti ka razotkrivanju perfidne “igre” jer su neprijatelji islama regrutovali sve svoje mogućnosti putem raznih organizacija, elektronskih i pisanih medija sve u cilju kaljanja i zbunjivanja muslimana. Sve se sumnje i dileme oko islama moraju odbaciti vjerodostojnom prezentacijom izvornog islamskog vjerovanja, Šerijata, ahlaka i

decidnim prikazom islamskih propisa.”

 

Ovdje posebno treba naglasiti pogrešan nastup koji neminovno rezultira neuspjehom i gubitkom entuzijazma što izaziva degenerizaciju određenih shvatanja. Primjera radi navodimo slijedeće slike izobličenog shvatanja djelovanja na putu islamske da'we:

 

- Neki ljudi, zbog neznanja ili nepotpunog shvatanja i življenja praktičnog islama, okrivljavaju ljude zbog svog neuspjeha u da'wi i izbjegavaju susrete sa njima. Stalno kore druge smatrajući da su samo oni u pravu. Neki čak idu u krajnost i tvrde da su njihovi neistomišljenici pravi neprijatelji islama. Zar su zaboravili riječi Poslanika, alejhis-selam: ”Kada čovjek kaže: ”Ljudi su propali!” – ta, on je propali uobraženi klevetnik.” (Bilježi Muslim)

                                                                                                   

- Nakon neuspjelog djelovanja na putu dawe, neki islamski misionari utonu u vode razočarenja smatrajući svoj trud potpuno uzaludnim. Tako se oni povlače u sjenku zapostavljajući naređivanje dobra i odvračanje od zla. Njihov neuspjeh je često puta rezultat zanemarivanja pravih uzroka i razloga uspjeha u da'wi.

 

 

Iz knjige : ‘Ti na putu tvoga Gospodara pozivaj mudro i pravedno’

Stazom islam