Nema sumnje da će iskrena muslimanka prihvatiti obožavanje Allaha, azze we dželle, s najvećom važnošću, jer ona zna da je zadužena određenim šerijatskim djelima, koje je Allah, azze we dželle, naredio svakom muslimanu i muslimanki.
Na ženama vjernicama je da obožavaju Allaha, dželleša’nuhu, kroz prakticiranje hidžaba koji će prekriti cijelo tijelo i ukrase pred stranim muškarcima. Za taj vid ibadeta će biti nagrađene, a ako ostave hidžab biće kažnjene.
Da li uistinu voliš Allaha? Ako Allaha voliš, nosi hidžab! Svakoj sestri : « Tako mi Allaha, ako stvarno voliš Allaha, onda neće proći ova noć, a da ti cijeli noć ne provedeš razmisljajući o tome, kao da prevrćeš na gorućoj žeravici u svome krevetu.
"Bilo nam je naređeno da izađemo na dan bajrama, pa čak da izađu i djevojke koje nisu punoljetne, pa čak i one koje imaju menstruaciju, ali da budu iza svijeta, da donose tekbire zajedno s njima, da čine dove kad i oni čine dove, da traže od Allaha, azze we dželle, da prospe Svoj blagoslov i čistotu toga dana."
Oni muslimani koji imaju bolest u svojim srcima žele da pretvore ženu u jeftinu robu široke potrošnje na tržištu pohotnih sablazni i šejtanskih iskušenja. Oni žele da je učine robom široke potrošnje, izloženu pred njihovim očima, kako bi mogli uživati u njenoj ljepoti i zahtijevati od nje ono što je daleko gore od toga.
Svjesna muslimanka osjeća u ramazanu da se nalazi u okrilju jednog posebnog, a ne bilo kojeg mjeseca. To je mjesec u kojem se umnožavaju dobra djela, otvaraju vrata dobra, u kojem je post radi Allaha, azze we dželle, i samo On za njega nagrađuje.
Ibn Kesir komentirao je ajet: „A onima koji vjeruju – Allah navodi kao primjer ženu Faraonovu, kad je rekla: „Gospodaru moj! Sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!“ (at-Tahrim, 11)