Pozivanje na dobro i odvraćanje od zla je centralni stub vjere zbog koga je Allah slao sve Svoje vjerovjesnike. Da nije njega i znanja i rada po njemu prekinuto bi bilo vjerovjesništvo, nestalo bi vjere, došlo bi do općeg zastoja, zavladale bi zablude, neznanje bi uzelo maha, svuda bi se raširio nered, opustjele bi zemlje i propali ljudi, a da to, sve do Dana pozivanja, ne bi ni znali.

Imam Ahmed ibn Hanbel prenosi od Ebu Hurejra da je rekao: "Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, došao je jednom prilikom kod Ubejja ibn Ka'ba dok je ovaj klanjao namaz i rekao mu: 'O, Ubejje!'

Hamd znači hvaliti nekoga, spominjati njegove dobre osobine i djela, nezavisno od toga da li je učinio neko dobro osobi koja je hvali ili ne. Šukra, s druge strane, znači iskazivanje zahvalnosti nekome za učinjeno dobro od strane osobe koja mu zahvaljuje.

{ هُوَ الَّذِي بَعَثَ فِي الأُمِّيِّينَ رَسُولاً مِّنْهُمْ يَتْلُو عَلَيْهِمْ آيَاتِهِ وَيُزَكِّيهِمْ وَيُعَلِّمُهُمُ الْكِتَابَ وَالْحِكْمَةَ}

"On je neukima poslao Poslanika, jednog između njih, da im ajete Njegove kazuje i da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči ..." (Prijevod značenja El-Džumu'a, 2)

U ime Allaha, Svemilosnog, Milostivog,      

Reci: ‘O vi nevjernici, ja ne robujem onome čemu vi robujete, niti ste vi robovi onome Kome ja robujem, niti sam ja rob onome čemu vi robujete, niti ste vi robovi Onome Kome ja robuje, vam vaša vjera, a meni moja.” (Sura "Nevjernici")

Uzvišeni Allah je stvorio sve što postoji. On je stvorio bogatstvo i siromaštvo kako bi iskušao ljude. Te dvije stvari jesu izvor ibadeta, griješenja, nagrade i kazne. Uzvišeni kaže: