lbnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, navodi šest faza kroz koje šejtan postepeno pokušava uništiti čovjeka.
Prva faza.
Šejtan se trudi da čovjek postane nevjernik ili mnogobožac, a ako to ne uspije postići prelazi na drugu fazu.
Druga faza.
To je faza novotarija. On zavodi čovjeka tako da izmišlja i praktikuje novotarije. Ako taj čovjek i dalje ustraje i biva od sljedbenika sunneta, šejtan započinje treću fazu.
Treća faza.
Faza velikih grijeha i neposlušnosti. Ako Allah, dželle šanuhu, od toga zaštiti čovjeka šejtan i dalje ne gubi nadu.
Četvrta faza.
Faza malih grijeha i ako se od nje spasi (to znači ako se bude čuvao da ne počini male grijehe i ako uprkos nastojanju ipak počini male grijehe, požuri da učini tevbu ili čak zauvijek ostavi taj grijeh) tada šejtan počinje sa novom metodom.
Peta faza.
To je da šejtan čovjeka zaokupi dozvoljenim (mubah) stvarima. Time se čovjek zaokuplja i protraći vrijeme u dozvoljene stvari ali se nikada ne bavi ozbiljnim poslovima
Šesta faza.
To je da čovjek radeći dobro djelo zapostavi djelo koje je još bolje. Radeći lijepo zapostavi još ljepše. Na primjer, čineći sunnete zapostavi farzove, preokupira se sunnetima i ne izvrši farz.
Ovo ne znači da čovjek treba da izostavlja ili nipodaštava sunnet. Upravo praktikovanje sunneta je uzbrdica koju treba preći na putu pobjede Islama. Nego je čovjekova obaveza da njegovo praktikovanje vjere bude sveobuhvatno, da obavlja farzove i sunnete, spoljašnje i unutrašnje propise uz uslove da ne izostavlja farzove radi sunneta, a Allah pomaže.
lbnul-Kaijim, Allah mu se smilovao, naveo je novotariju prije velikog grijeha. Iblis više voli novotariju od velikog grijeha.
Sufjan Es-Sevri je rekao: “Novotarija je lblisu draža od neposlušnosti. Iz neposlušnosti se čovjek može vratiti, ali iz novotarije ne.” (Telbisu lblis od Ibn Dževzija, str.11)
To je zbog čovjekovog uvjerenja da ga novotarija približava Allahu, što nije tačno.
Ostali šejtanovi putevi
Šejtan ima i druge puteve kojima ostvaruje svoje ciljeve.
Neki od njih su:
l. Ljutnja i strast.
Ljutnja je zaista smrt za razum. Kad god se čovjek naljuti šejtan se njime igra kao što se dječak igra loptom.
2. Zavist i pohlepa.
A ako rob bude pohlepan za nečim ta će ga pohlepa oslijepiti i učiniti gluhim i dovesti u zabludu.
El-Hasan je izgovorio: Tri su korjena zla: pohlepa, zavist i oholost. Oholost je spriječila Iblisa da učini sedždu Ademu. Pohlepa je istjerala Adema iz Dženneta, a zavist je natjerala Ademovog sina da ubije svoga brata. (ikazu ulil-himemil-alijeti ila igtinamil-ejjamil-halijeti, str. 182)
3. Sitost od hrane, čak i ako je hrana halal, jer sitost jača strasti, a strasti su šejtanska oružja.
Vehib ibnul-Verd je rekao: Doprlo je do nas da se zli Iblis prikazao Jahja ibn Zekerijja-u, alejhis-selam, i rekao mu: “želim da ti dam savjet.” “Lažeš, ti nećeš dati savjet, ali obavijesti me o ljudima” – odgovori Jahja, alejhis-selam. Iblis mu reče: “Oni su kod nas tri vrste: prva vrsta je najteža za nas. Mi se trudimo dok ga se ne domognemo i zavedemo ga, ali on počne učiti istigfare i kajati se (činiti tevbu) i upropasti nam sve što smo ostvarili. Zatim mu se vratimo, ali on ponovi tevbu. Mnogo patimo zbog ovakvih ljudi, jer ne gubimo nadu da ćemo ih zavesti, a ipak kod njih ne postižemo ono što želimo. Druga vrsta je pred nama kao lopta pred vašim dječacima, prevrćemo ih kako hoćemo. Oni nam neće nauditi. Treća vrsta su ljudi poput tebe, zaštićeni od grijeha. Sa njima ništa ne možemo postići.”
Jahja ga upita: “Pa prema tome, da li si kod mene nešto postigao?” “Ne, osim jednom. Iznio si hranu da jedeš, a ja ti nisam prestajao otvarati apetit sve dok nisi pojeo više nego si htio. Te noći si zaspao i nisi ustao da klanjaš noćni namaz, kao što si to uvijek radio” – odgovori šejtan. Jahja mu reče: “Nema sumnje da se neću do sitosti najesti dok sam živ.” Zli mu odgovori: “Nema sumnje da poslije tebe ni jednog neću savjetovati.” (Ibid, str. 130)
4. Čežnja za ljudima.
Kada čežnje prevladaju u srcu, šejtan tog čovjeka učini sklonim usiljenosti i ulagivanju osobama za kojima čezne. Čovjek se tada koristi raznim vrstama pretvaranja i zavođenja, dotle da mu osoba za kojom čezne postane kao predmet obožavanja.
5. Žurba i neustrajnost u poslovima.
U žurbi šejtan svoje zlo usmjeri na čovjeka odakle se on i ne nada. Žurba je od šejtana, staloženost je od Allaha.
6. Pretjerana pristrasnost prema određenim mezhebima, strastima, šejhovima i mržnja prema neistomišljenicima.
7. Ružno mišljenje o muslimanima.
Uzvišeni je rekao: ”O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh.” (El-Hudžurat, 12).
8. Škrtost i strah od siromaštva.
Rekao je Sufjan: “Šejtan nema jačeg oružja nego što je strah od siromaštva. Ako se to u čovjeku pojavi, uzimaće kada nema pravo, neće dati onima koji imaju pravo, neće govoriti istinu, govoriće pristrasno i imaće loše mišljenje o svom Gospodaru.” (Šejh Taha Afifi, Mekajidu-š-šrjtani, str 124-125)
Rekao je Hatim El-Esam: “Svakog jutra šejtan mi govori: ‘Šta ćeš jesti? Šta ćeš obući? Gdje ćeš stanovati?’ – pa mu odgovorim: Kušaću smrt, obući ću ćefine i stanovaću u kaburu.” (Er-Risaletun-Kušejrijjetu, str. 17)
Knjiga o zulumćarima
Sa’d Jusuf Mahmud ebu Aziz
Priprema i obrada stazomislama.com