Šejh El-Usejmin, rahimehullah kaže da edeb u ophođenju sa Gospodarom obuhvata tri stvari:
1.Prihvatanje Allahove obavijesti uz vjerovanje i potvrđivanje
Kod insana neće postojati sumnja ili dvoumljenje u vjerovanje u Allahovu azze ve džel obavijest, ili obavijest Njegovog Poslanika, salallahu ‘alejhi ve sellem. To zbog toga što je obavijest Allaha subhanehu ve te ‘ala, proizišla iz znjanja, a govor Uzvišenog je najistinitiji govor kao što kaže Uzvišeni govoreći o Sebi:
“… a čiji je govor istinitiji od Allahovog?!” (En-Nisa, 87)
Ovdje spadaju obavijesti o Sudnjem danu. Allahov Poslanik salallahu ‘alejhi ve sellem, nas je tako obavijestio “da će se Sunce na Sudnjem danu približiti stvorenjima na jednu milju.”
Svejedno da li se ovdje pod riječju “milja” mislilo na jedinicu za mjerenje razdaljine, ili na štapić za navlačenje surme. Pored toga, ljudi neće biti sprženi od sunčeve toplote, iako bi, ako bi se Sunce danas približilo Zemlji makar za jedan pedalj, bila bi čitava spaljena. Možda neko upita: kako će se Sunce toliko približiti stvorenjima na Sudnjem danu, a da ih neće spržiti?
Kakav treba biti edeb (lijepo ophođenje) jednog vjernika prema njegovom Gospodaru i njegovom Poslaniku salallahu ‘alejhi ve sellem, kada je u pitanju ovaj hadis? Edeb se ogleda u tome što ćemo ovaj hadis prihvatiti i vjerovati u njega i što u svojim prsima nećemo osjetiti nikakvu poteškoću, tjeskobu ili dvoumljenje i da ćemo biti ubijeđeni da je ono o čemu nas je obavijestio Poslanik salallahu ‘alejhi ve sellem, prava istina.
Događaje na Sudnjem danu ne možemo porediti sa događajima na Dunjaluku zbog postojanja ogromnih razlika. Kada je to tako, onda vjernik ovu obavijest iz hadisa prihvata širokogrudno i smireno. Njegovo razumijevanje obuhavata značenje ovog hadisa i sa svojim edebom prema Allahu džele ve ‘ala, i Njegovim Poslanikom salallahu ‘alejhi ve sellem, on uljepšava svoj ahlak, trud i nastojanje čini ispravnim, a ispravnost u ophođenju prema riječima i djelima koja dolaze od Allaha džele ve ‘ala, i Njegovog Poslanika salallahu ‘alejhi ve sellem, rezultiraju dobrim djelima i oprostom grijeha.
Kaže Uzvišeni:
“O vjernici, bojte se Allaha i govorite samo Istinu. Om će vam vaša djela popraviti i dobrim ih učiniti i grijehe vam vaše oprostiti. A onaj ko se Allahu i Poslanuku Njegovome bude pokoravao – postići će ono što bude želio.” (El-Ahzab, 70-71)
2.Prihvatanje Allahovih propisa sa sprovođenjem i praktikovanjem
Zaista se edeb prema Allahu subhanehu ve te ‘ala u ophođenju sa Njegovim propisima ogleda u tome da ih insan prihvati, sporovede, praktikuje i da ne odbacuje ništa od Allahovih subhanehu ve te ‘ala propisa. Ako bude odbacio nešto od Allahovih subhanehu ve te ‘ala propisa, to je onda loš edeb prema Allahu subhanehu ve te ‘ala, svejedno da li je odbacio taj propis negirajući ga, ili oholeći se odbijajući da radi po njemu. Sve pomenuto se kosi sa edebom (lijepim ophođenjem) prema Allahu azze ve džel.
Primjer toga je namaz. Nema sumnje da je namaz težak nekim ljudima – on je težak munaficima kao što je rekao Vjerovjesnik salallahu ‘alejhi ve sellem: “Najteži namaz munaficima je jacijski i sabahski namaz.” Ali, što se tiče vjernika, namaz mu je radost i odmor duše. Stoga je lijep edeb prema Allahu subhanehu ve te ‘ala, kada je namaz u pitanju, da ga izvršavaš sa smirajom u grudima i da tvoja duša uživa u tome.
Evo i drugog primjera: post. Nema sumnje da je on poteškoća za insana zato što insan u njemu ostavlja ono što je navikao od jela i pića. To je teška stvar, ali je vjernik koji ima lijep edeb prema svome Gospodaru prihvata ovu obavezu smireno i širokogrudno, širi se i njegova duša pa ga vidiš kako posti u dugim i vrelim danima zadovoljan time i smiren zbog toga što posjeduje lijep edeb prema svome Gospodaru.
Što se tiče lošeg edeba prema Allahu azze ve džel, on se ogleda u tome da se čovjek odnosi prema ovim ibadetima sa negodovanjem i nezadovoljstvom; da nije straha od onoga što ga čeka (tj. kazne ukoliko ne izvrši propis), on ne bi postio.
3. Prihvatanje Allahovih odredbi sa strpljenjem i zadovoljstvom
Među Allahovim azze ve džel, odredbama ima onih koje odgovaraju čovjekovoj duši, a ima i onih koji ne odgovaraju. Tako na primjer bolest, siromaštvo i nevolje uopće, ne odgovaraju čovjekovoj duši. Stoga je lijep edeb prema Allahu subhanehu ve te ‘ala u pogledu Njegovih odredbi da budeš zadovoljan s onim što ti je Allaha subhanehu ve te ‘ala odredio, da budeš smiren i da znaš da ti Allah subhanehu ve te ‘ala to nije odredio osim zbog određene mudrosti i pohvaljenog cilja radi kojeg On Uzvišeni zaslužuje zahvalu.
Shodno tome, lijep edeb prema Allahu džele ve ‘ala u pogledu Njegovih odredbi se ogleda u tome da insan bude zadovoljan, smiren i predan.
Zbog toga je Allah subhanehu ve te ‘ala, pohvalio strpljive, one, koji kada ih kakva nevolja zadesi, kažu:
“Zaista smo mi Allahovi, i zaista se mi Njemu vraćamo.” (El-Bekara, 156)
Te im poručuje:
“I obraduj strpljive.” (El-Bekara, 155)
Na ovim trima stvarima počiva lijep edeb u odnosi prema Allahu subhanehu ve te ‘ala.
Kraj citata šejha El-Usejmina, rahimehullah.
Iz knjige “Dersovi odgoja”
šejh Halid b. Abdur-Rahman El-Husejnan, rahimehullah