Poštovani i cjenjeni šejhu,
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh.
Redovno slušam vaša predavanja, pa sam odlučila obratiti vam se pismom. Piše ga ljubomorna sestra, bolje bi bilo reći, potlačena sestra, koja živi u vlasti nepravednog oca. Ne mogu više mirno podnostiti bol koja mi se nanosi, niti trpiti rane koje svakodnevno ranjavaju moju dušu, jer tuga koja me neprestano tišti, polagano me ubija. Zbog toga, uzela sam preo čija tinta je gorčina u mome srcu i suze iz mojih očiju,i čim sam počela pisati obasjao me je tračak nade. Jer, tako mi Allaha, azze we dželle, osim koje drugog Boga nema, izgubila sam nadu u sve što postoji, jedino je ostala nada u Allahovu, azze we dželle, milost. To je jedino što mi daje snagu, jer čvrsto sam uvjerena da Allahova, azze we dželle, milost sve obuhvata.
إِنَّ رَحْمَتَ اللَّهِ قَرِيبٌ مِّنَ الْمُحْسِنِينَ [٧:٥٦]
‘’Milost Allahova je doista blizu onih koji dobra djela čine.’’
Cijenjeni i poštovani šejhu, uvaženi oče, moje je život ispunjen mrakom i dok pišem ove riječi živim u mraku. Zato molim Allaha, azze we dželle, Jednog i Jedinog, Koji je utočište svemu, da otkloni od mene bol koja me muči, jer zaista živim u velikom iskušenju. Želim ti pričati o mojoj nesreći crnim danima koji me obavijaju, o nepravdi i tlačenju koje me pritišće. Želim ti govoriti o patnjama koje okružuju mene i moje sestre u vjeri. Iako svaka od nas ima posebne probleme, ono što nam je svima zajedničko, što muči duše svih nas, jeste to što živimo bez muževa i bez svoje djece. Živimo bez života, bez duša, naša tijela nemaju osjećaje, životom koji uništava bol i tuga. Oduzeću ti mnogo dragocijenog vremena, ali molim te da se strpiš jer podnio si i veće terete od ovog mog pisma. Ja sam učiteljica i nakraju svakog mjeseca moj otac pokuca na moja vrata i kaže : “Plati porez! Jer, ti i tvoj imetak pripadate tvome ocu.“
Još dok sam studirala moj je otac znao da ću, kada se zaposlim biti prinuđena, da svoju plaću dajem njemu. Jer je kad god bi neko pokucao na moja vrata, želeći da me isprosi, odgovarao: “Ona nije za udaju.“ Želio je da moja plaća ostaje njemu. Prosili su me mnogi dobri ljudi, ali on je uvijek odbijao pod izgovorom da mi se prosac ne sviđa. Moja osjećanja, moja duša čezne za mužem, porodicom, mirnim domom i srećom, želim da imam svoje dijete. Kako bih osjetila šta znači biti majka, kako bih mu mogla pokloniti svoju ljubav. Moje amidže i moji djedovi zauzimali su se za mene ali otac je uporno odbijao i navodio je glupa opravdanja. Nastojala sam se pridržavati propisa vjere, borila sam se protiv svojih strasti i šejtana . Allah, azze we dželle, dao mi je snage da u većini slučajeva pobjedim i da se sustegnem od grijeha.
Krenula sam se slušanja muzike, redovno obavljam sve propisane namaze, sunnete i nafile. Jedna moja tetka dovela je nekog čovjeka i otac je pristao da me uda za njega, iako se meni on nije sviđao. Jer, on nije bogobojazan i uopće nije dobar čovjek. Otac mi je rekao: “Svoju plaću ne smiješ davati svome mužu, daj je meni.“ Pokušala sam savjetovati svoga muža i nagovoriti ga da se pridržava vjere, ali on se zbog toga jadao mome ocu. Prinuđena sam trpiti , ali i dalje ga uporno pozivam da se vrati na Pravi put, na što mi on uzvraća vrijeđanjem i udarcima. Ako bi se vratila svome ocu, stanje bi bilo samo još gore. Nakon velikih iskušenja koja sam podnijela sa svojim mužem, tražila sam razvod braka, ali on je odbio rekavši: “Vrati mi vjenčani dar koji sam ti dao,i razvešću se od tebe. “Odgovorila sam mu : “ Ti mi nisi ni dao vjenčani dar.“ Međutim, on je uporno zahtijevao da mu dadnem određenu sumu novca i čim sam sakupila dovoljno, dala sam mu i pobjegla sam u kuću svoga oca. Otac se veoma rasrdio kada je to čuo i zaprijetio mi je da će me udati za prvog koji me zaprosi, pa makar bio nepokretan , pa makar imao 70 godina. Pobjegla sam svojoj majci, a on je poludio od bijesa i otišao je u moju školu da se požali na mene direkciji moje škole.
Direktor škole nakon toga razgovarao je sa mnom. I rekao mi je : “Dolazio je tvoj otac prijetio je i proklinjao i tražio je od nas da te otpustimo.“ SubhanAllah! Zar otac može biti ovoliki neprijatelj svojoj kćerki ?! Direktor je odbio njegove zahtjeve, ali on je i dalje uporno tražio da me otpuste i prijetio da će otići u Rijad da se žali Vrhovnom sudu. Šta da radim ? Da li da se udam za nekog koga ne želim ?! Ili da živim kao zatočenica u kući svoga oca ?!
Vi, daije, ulema, studenti, odgovorni ste za nepravdu koju nam čine nepravedni očevi. Gdje je ta milost islama o kojoj govorite?! Gdje ste da se borite protiv ovakvih zločinaca u našem društvu ?! Gdje su pobožni mladići koji tragaju za dobrim i pobožnim ženama ?! Zbog čega odlučnije ne prose djevojke koje su njihovi zli očevi sakrili iza zastora ?! Zbog čega nisu uporniji da dođu do svojih voljenih ?! Ili, tragaju samo za onima koje su izuzetno lijepe, pa su ove nesretnice zapostavljene? Jesu li zadovoljni time da dobre i pobožne djevojke žive sa lošim i griješnim muškarcima koje uopće ne zanimaju obaveze prema Allahu i vjeri islam? Cijenjeni šejhu, šaljem ti ovo pismo u nadi da ćeš mi pomoći da se riješim svojih problema. Nadam se da ćete ti i tvoji prijatelji poduzeti nešto kako bi mi pomogli.
Esselamu alejkum…
Iz knjige : ‘Kuća vjernika’
Pripremila : Ummu Amina