Najveći poraz jeste da ostaviš istinu u koju vjeruješ i da igraš „diplomatski“. Pripazi se „diplomatske“ igre dok pozivaš u istinu. Zbog toga daiji nije dozvoljeno da ulazi u političke partije. Politička partija znači da se čovjek treba baviti politikom sa nečasnim protivnicima. A politika je tamo gdje ima koristi. Ako je korist da stavi ruku u ruku prokletog šejtana, ne samo da će je staviti nego će ga i zagrliti. To je politika… nema nikakve veze sa ahlakom i načelima. Politika prati korist gdje god ona bila pa makar i sa šejtanom.
Kada su tvoji protivnici u politici nečasni i ti želiš govoriti sa vjerske osnove nećeš biti u stanju . Ili ćeš se igrati vjerom sa njima, ili će te protjerati i reći kako si se suprostavio pravilima političke partije, političkog djelovanja itd.. ili će se svi okupiti protiv tebe kako bi rastjerali ljude od tebe. Pa ćeš se na kraju vratiti praznik ruku vidajući svoje rane… želiš da se ponovo vratiš u redove dave ali nemaš više ugleda. Nisi tada onaj daija koji je čitavo vrijeme bio na istini. Protjerali te iz politike i više nikada ne možeš biti daija.
Objedinićeš dva musibeta; musibet što si protjeran iz politike i nemaš udjela u političkoj partiji, i drugi musibet a to je da kada se vratiš nazad više nećeš naći svoje mjesto i poziciju koju si imao. Nećeš tada biti uvaženi i poštovani daija kojem su vjerovali u pogledu vjere, kao što si to ranije bio. Stoga neka se bilo koji daija i student, makar i početnik, nikada ne priključuje političkoj partiji. Zašto? Zato što se nadamo njegovom hajru i dobročinstvu. Ko će poučiti običnu masu svijeta? Nikada se ljudi ne mogu vratiti svome ponosu osim putem vjere a ne putem politike.
Šejh Ebu Ishak el – Huvejni
https://www.facebook.com/idrizbilibani.official/