Uzvišeni Allah, onima koji Ga se boje, obećava visoke položaje u Džennetu i ističe da su to oni koji su na pravom putu i koji su obasuti milošću, znanjem i Allahovim zadovoljstvom.
Uzvišeni tako veli:
“…upustvo na pravi put i milost za one koji se Gospodara svoga boje” (Prijevod značenja sure El-A’raf, 154)
“A Allaha se boje od robova Njegovih – učeni” (Prijevod značenja sure Fatir, 28)
“Allah će biti njima zadovoljan, a i oni Njime zadovoljni. To će biti za onoga koji se bude bojao Gospodara svoga” (Prijevod značenja sure El-Bejjine, 8)
Ukratko, zato što je strah od Allaha rezultat znanja, sve što upućuje na vrline znanja, upućuje i na vrline straha. Uzvišeni Allah u tome smislu veli: “… a bojte se Mene, ako ste vjernici!” (Prijevod značenja sure Ali ‘Imran, 175)
Allah ne samo da ljudima zapovijeda da Ga se boje, već ga stavlja kao preduvjet za valjanost njihova vjerovanja. Zato je nezamislivo da neko bude vjernik, a da se Allaha ne boji, makar to i ne bilo dovoljno. Otuda je nedovoljan strah od Allaha najbolji dokaz Njegovog nedovoljnog poznavanja, a time i nedovoljno jakog imana vjernika, jer Uzvišeni u imperfektnoj formi veli: “… i samo se Mene bojte!” (Prijevod značenja sure El-Bekara, 40) tj. bojte Me se i dobro pazite šta radite – šta smijete, a šta ne smijete činiti! U ajetu je, također, potvrda da se istinski vjernik boji samo Allaha.
Kazujući o stanovnicima Dženneta Uzvišeni Allah veli: “I obraćaće se jedni drugima i jedni druge pitati: ‘Prije smo među svojima strahovali’ – govoriće – pa nam je Allah milost darovao i od patnje u ognju nas sačuvao; mi smo Mu se prije klanjali, On je, doista, dobročinitelj i milostiv” (Prijevod značenja sure Et-Tur, 25-28) Pod izrazom strahovali htjelo se reći: “Bojali smo se neposlušnosti prema Uzvišenom Allahu, pa smo Mu bili pokorni i poslušni.”
Uzvišeni, također, veli:
“Onima koji se Gospodara svoga boje i kada ih neko ne vidi – oprost i nagrada velika!” (Prijevod značenja sure El-Mulk, 12)
“Oni koji iz bojazni prema Gospodaru svome strahuju, i oni koji u dokaze Gospodara svoga vjeruju, i oni koji druge Gospodaru svome ravnim ne smatraju, i oni koji od onoga što im se daje udjeljuju, i čija su srca puna straha zato što će se vratiti svome Gospodaru, – oni hitaju da čine dobra djela, i radi njih druge pretiču” (Prijevod značenja sure El-Mu’minun, 57-61)
Tirmizi u svojoj zbirci navodi da je ‘Aiša, radijellahu anha, rekla: “Upitala sam Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, o ovom ajetu riječima: ‘Jesu li to oni koji piju vino, koji čine blud i koji kradu?’ – pa mi je rekao: ‘Nisu, o es-Siddikova kćeri, nego oni koji poste, klanjaju i daju zekat, pa strahuju da li će im (njihova djela) biti primljena. To su oni koji hitaju da čine dobra djela”
Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je, također, rekao: “Jednom čovjeku došla je smrt, pa je, kada mu je dozlogrdio život, svojim ukućanima oporučio: ‘Kada umrem, sakupite veliku gomilu drva, bacite me na nju i potpalite vatru, zatim pustite sve dok (vatra) ne pojede moje meso i dok ne dođe do mojih kostiju, pa ih, kada tako izgore, uzmite i sameljite! Zatim sačekajte vjetrovit dan i to razaspite po moru!’ – pa su tako i učinili. Zatim ga je Allah ponovo sastavio i upitao:’Zašto si to učinio?’ – pa je odgovorio: ‘Iz straha od Tebe.’ Na to mu je Allah oprostio.” (Buhari)
Od Ebu Hurejre, radijellahu anhu, se prenosi da je čuo da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko se boji, na put krene na početku noći, a ko na put krene na početku noći stigne na odredište. Zar Allahova roba nije skupocjena?! Zar Allahova roba nije Džennet?” (Tirmizi) tj. onoga ko se boji, strah natjera da misli da onaj svijet, pa bojeći se zapreka i smetnji, požuri sa činjenjem dobrih djela.
El-Hasan el-Basri je rekao: “Vjernici su oni kod kojih su, tako mi Allaha, uši, oči i ruke toliko ponizne, da neznalica pomisli da su bolesni, a tako mi Allaha nisu, nego zdravi, samo što se u njih, više nego u druge, uvukao strah, pa ih od ovog svijeta odvraća znanje o onom svijetu i govore: “Hvala Allahu koji je od nas tugu odstranio!” A tako mi Allaha, njih nije žalostilo ono što i druge ljude, niti im je išta, čime su tražili Džennet, bilo teško, za razliku od onoga ko se ne tješi Allahom, pa mu duša puca za ovim svijetom, niti mimo jela i pića ne vidi druge Allahove blagodati, pa će zbog kratke pameti kaznu iskusiti.”
Izvor: ‘Bistro more pobožnosti i suptilnosti’
Pripremio: Muslim871
Obrada: Stazom islama