Prema kur’anskim kazivanjima, druga alternativa čini se izvjesnijom. Kako je veličanstvena mudžiza to što Kur’an navodi takve činjenice u okruženju u kome se mislilo da Zemlja stoji na biku i ribi! Nemoguće je ova kur’anska kazivanja dovesti u vezu sa izmišljotinama, slučajnostima ili naučnim saznanjima. Razvojem nauke i otkrićem tajni svemira bolje se razumije veličina fenomena Kur’ana, koji govori da je svemir nastao iz cjeline, da se konstantno širi i da će se na isti način povratiti u svoje prvobitno stanje cjeline; ovi stavovi su izneseni u primitivnom okruženju i vremenu kada u tom smislu nije bilo nikakvih naučnih otkrića.
Kao što je poznato, materije se međusobno privlače i ta sila gravitacije, isto tako, usporava širenje svemira. Kako god se predmet, koji bacimo u zrak, nakon izvjesnog vremena provedenog u kretanju, na kraju ne uspijeva odoljeti sili gravitacije i vraća se natrag, isto tako će i materija, koja se nakon prvog praska raštrkala na sve strane i koja se širi, na kraju doći u stanje kada neće moći odoljeti sili gravitacije, vratit će se natrag i sve će se nagomilati jedno na drugo i zatvoriti u jednu cjelinu. Ne smije se gubiti iz vida da se, u periodu kada je Kur’an upozorio na ovaj događaj, nije znalo za pojam sile gravitacije i da je silu gravitacije prvi opisao Newton i to skoro hiljadu godina nakon objave Kur’ana.
Nakon što je postalo jasno da se svemir širi, naučnici su dalje izučavali hoće li se svemir nezaustavivo neograničeno širiti ili će okončati vraćanjem u prvobitnu cjelinu. U cilju odgonetanja ovog pitanja, nastojali su otkriti kritičnu gustoću materija u svemiru i ustanovili su procente nazvane omega. Ustanovljeno je da će, ukoliko gustoća u svemiru dostigne određeni nivo, doći do povećanja sile gravitacije, što, opet, neće dozvoliti beskonačno širenje svemira, te će započeti suprotan proces.
Tri detalja, koji pokazuju da je vrijednost gustoće u svemiru viša nego što se misli, te da ti parametri u početku nisu uzimani u obzir, podržavaju mišljenje prema kojem je izvjesnije da će doći do obrnutog procesa od širenja. Ta tri detalja su sljedeća:
Radi određivanja vrijednosti gustoće svemira, u obzir bi trebalo uzimati i crne rupe. U proračun određivanja gustoće, koji se vršio na osnovu širenja svjetlosti, nisu uvrštavane crne rupe, koje sadrže veoma guste materije i koje su veoma male zapremine, zato što one ne šire svjetlost.
Poslije su otkrivene zvijezde ekstremne gustoće i velike zapremine, koja nije proporcionalna jačini svjetlosti koju odašilja. Zvijezda 1000 puta veća od našeg Sunca u početku je uračunata sa hiljadu puta manjom gustoćom od stvarne, samo zato što odašilje svjetlost koliko i naše Sunce.
U posljednje vrijeme je otkrivena nova vrsta materije nazvana ”crna materija” (dark matter), golim okom nevidljiva, ali prisutna u svim galaksijama, koju također treba dodati u proračun gustoće.
Ljudi se rađaju, žive, umiru i na kraju se preobraćaju u ono od čega su stvoreni – zemlju. Isti proces važi i za biljke i životinje. Znači da zakon koji je uspostavio za sva živa bića, Uzvišeni Allah uspostavlja i i u svim elementima svemira. Ovaj zakon Uzvišeni Allah u citiranom ajetu objašnjava riječju ”iade” (vraćanje). (Ova riječ je u istom obliku i sa istim značenjem ušla i u turski jezik.) U Kur’anu je i u drugim ajetima skrenuta pažnja na vraćanje živih bića:
On je taj koji iz ničega stvara i On će to ponovo vratiti, to je Njemu lahko; On je uzvišen i na nebesima i na Zemlji; On je silan i mudar. (Kur’an, prijevod značenja ; 30- Ar-Rum, 27)
Reci: “Može li ijedno vaše božanstvo stvarati iz ničega, zatim da to ponovo vrati?” Reci: “Allah stvara iz ničega, zatim će to ponovo učiniti!” Pa kuda se onda odmećete? (Kur’an, prijevod značenja ; 10- Yunus, 34)