Nemoj zaboraviti na Onoga Koji je tvom životu kraj odredio, a tvojim danima i uzdasima rok i broj. Od svih drugih možeš biti neovisan, ali o Njemu ti ovisiš i On ti neminovno treba.
Ko izbor dunjalučkih dobara i njihovu povišicu, ili traženje vlasti i ugleda, ili oslobađanje od neprijatelja ili rješavanje pomanjkanja dunjaluka, prepusti Uzvišenom Allahu, oslanjajući se na Njega i pouzdavajući se u Njegovu odredbu i lijep izbor, predajući Mu se u potpunosti i zadovoljavajući se onim što On presudi, bit će oslobođen od svih dunjalučkih briga, tuge, boli i jada.
Međutim, onaj ko ne postupi ovako, nego se zadovolji da sam sebi odredi i izabere najbolje, zapast će u brige, tugu, teret i jad. U takvom stanju život će izblijedjeti, srce radost izgubiti, trud neplodan biti, nada iščeznuti, a smiraj i odmor nestati. Uzvišeni Allah olakšao je Svojim stvorenjima put do Njega, ali se Svojim odredbama, kaderom, zaklonio od njih. Pa onome ko se preda Uzvišenom Allahu, prihvati Njegovu odredbu i zadovolji se njome, Allah otkloni taj zastor između Sebe i roba, i tad srce roba pohrli Njemu i uz Njega se smiri!
Mutevekkil, onaj koji se oslanja na Uzvišenog Allaha, ne traži ništa drugo osim od Allaha, ne pogovara Allahu zbog onoga što On odredi, i uz Allaha, on ništa ne ostavlja i ne štedi za sutra.
Ko se sobom zabavi zaboravi na sve drugo. A ko se zabavi svojim Gospodarom, On učini da se ne zabavi samim sobom!
Iskrenost ili ihlas ne poznaje melek pa da je zapiše, niti neprijatelj, pa da je uništi, niti se njen vlasnik s njome divi, pa je tako upropasti.
Zadovoljstvo je smirenost srca u sprovođenj u odredaba kadera. Ljudi na dunjaluku pate onoliko koliko su vezani za dunjaluk. Srce ima šest staništa po kojima kola, i ne postoji sedmo zasigurno.
Tri staništa plemenita su i časna, a tri su niska i bezvrijedna. Bezvrijedna staništa jesu: dunjaluk koji se srcu uljepšava, zatim duša koja mu došaptava i neprijatelj koji ga obmanjuje. Ovo su staništa niskih i prljavih duša. One tu borave i ne odlaze dalje.
A plemenita i časna staništa srca jesu: dobra djela, koja vidi, razum, koji ga vodi i Bog, Koga obožava. Dobra srca borave između ova tri staništa.
Slijeđenje strasti i nada u dug život povod su svake propasti, jer slijeđenje strasti zasjenjuje spoznaj u i slijeđenje istine, dok nada u dug život baca Ahiret u zaborav kao i pripremanje za njega.
Čovjek neće osjetiti ni miris iskrenosti sve dok obmanjuje sebe ili dok obmanjuje druge!
Kada Uzvišeni Allah želi dobro svome robu, On mu ukaže na njegove grijehe, a učini da se ne osvrće na grijehe drugih. On učini da rob ne mari za bogatstvom onoga što posjeduj u ljudi, nego da dijeli ono što posjeduje i da trpi uvrede od drugih. A kada On želi loše robu, sve mu ovo izopači.
Visoka ambicija roba stalno kruži oko tri stvari: oko spoznaje neke nove osobine Uzvišenog, kako bi se dodatno povećala ljubav roba prema njegovom Gospodaru; oko primjećivanja Njegovih blagodati, kako bi rob dodatno zahvaljivao Uzvišenom i više Mu se pokoravao; oko prisjećanja grijeha koje je rob počinio, kako bi se rob opet pokajao i dodatno pokazao strahopoštovanje prema svom Stvoritelju. Ali, ako se ambicija roba priveže za nešto drugo pored ovoga troga, onda doista samo kruži po dolinama opasnosti i šejtanskog nagovaranja.
Ko se zaljubi u dunjaluk on pogleda u svoj položaj kod tog roba pa ga ponizi, potčini i porobi, a kad se rob okrene od dunjaluka, on pogleda u veličinu položaja tog roba, pa mu se pokori i stavi na uslugu.
Putnik će stići do svoga odredišta ako se drži pravoga puta i noću prevaljuje razdaljine, no ako skrene s puta i cijelu noć provodi u snu, kada će onda stići do svoga cilja?!
Autor: Ibn Kajjim el-Dževzijje
Iz knjige: Riznica znanja
Priprema: Stazom islama