Imam ibn Redžeb rahimehullah, dijeli znanje na dva dijela:
1. Znanje čiji plod biva u srcu insana, a to je znanje o Uzvišenom Allahu, Njegovim imenima i svojstvima, Nnjegovim djelima koja rezultiraju strahom od Allaha Uzvišenog, veličanjem, uvažavanjem, pokoravanjem Njemu, ljubavlju prema Njemu, nadom u Njega i traženjem od Njega, oslanjanjem na Njega – ovo je znanje koje je korisno!
– U ovom kontekstu Ibn Mesud, radijallahu anhu, kaže: “Uistinu ima ljudi koji uče Kur’an, a on ne prodire dublje od grla; ali onda, kada bude ušao u srce, pa se budoko nastani u njemu, tada biva od koristi.”
– El-Hasan El-Basri rahimehullah, kaže: ” Postoje dvije vrste znanja: znanje koje je na jeziku, a to je Allahov dokaz protiv sina Ademovog; znanje koje se nalazi u srcu – to je znanje koje koristi.”
2. Znanje koje je na jeziku, a to je Allhov dokaz kao što stoji u hadisu: “A Kur’an je dokaz za ili protiv tebe.”
Prvo što će biti uzdignuto od znanja je korisno znanje , a to je unutrašnje znanje koje se nastanjuje u srcu koje ga popravlja. Ostaće znanje na jeziku koje je kao dokaz pa će ljudi biti nemarni prema njemu i niko neće raditi prema onome na što ono ukazuje, niti oni koji ga nose niti oni ostali. Zatim će otići odnosno nestati i ovo znanje sa nestankom onih koji ga nose o neće ostati osim Kur’an u mushafima. Međutim, tada neće biti onoga ko poznaje njegovo značenje niti njegove granice i pravila. Zatim će i on biti uzdignut u posljednjem vremenu (prije Kijametskog dana) pa tada neće ostati ništa od njega, niti u mushafima, a niti u srcima.
Nakon toga će nastupiti Kijametski dan, kao što je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Neće nastupiti Kijametski dan osim kada budu najgori ljudi.” (Muslim)
Ibn Mesud, radijjallehu anhu kaže: “Nemojte sticati znanje sa nijetom slijedeća tri razloga:
-da bi ste se njime prepirali sa maloumnicima,
-ili da bi ste se njime raspravljali sa učenima,
-ili da bi njime privukli pažnju ljudi.
Žudite da svojim govorom i djelom postignete ono što je kod Allaha dželle ve alla, jer, doista to ostaje, a odlazi i nestaje sve ostalo.”
A evo nekih manjkavosti i propusta koji se nalaze pri sticanju znanja u našem vremenu:
-često sva zaokupiranost i briga onoga koji stiče znanje bude prilačenje pažnje sebi, a ovo je vrlo opasna stvar. Ona skriva bolest u srcu čiji je šer skriven, prema tome za one koji uče vrijedi sledeće:
-neka ti ne bude tvoja zaokupljenost i briga to da se ljudi ne okupljaju oko tebe;
-da te obaspu studijska svjetla i gostuješ na programima zbog strasti;
-da budeš spominjan na sijelima po jakom hifzu, dobrom razumijevanju pojmova i logici.
Halid b. Abdur-Rahman El-Husejnan, rahimehullah