Imam Ibn el-Kajjim, rahimehullahu, u svojoj knjizi El-vabil es-sajjib navodi preko sedamdeset koristi spominjanje Allah (zikra). Spomenut ćemo neke od njih :
- Spominjanje Allaha progoni, muči i suzbija šejtana, a izaziva zadovoljstvo Milostivog. Ono raspršuje brigu, tugu, i žalost, a u srce unosi veselje, radost i razdraganost.
- Spominjanje Allaha jača srce i tjelo. Ono obasjava lice i srce svjetlom vjere i donosi opskrbu.
- Spominjanje Allaha ulijeva čovjeku respekt, ljupkost i ozarenost. Pored toga ono razvija ljubav koja je kao takva duh islama, težište vjere i kormilo sreće i spasa.
- Spominjanje Allaha čovjeku omogućava samokontrolu i otvara vrata dobročinstva, tako da robuje Allahu kao da u Njega gleda. Ono ga navodi na pokajanje i obraćanje Allahu sa molbom da ga učini Sebi bliskim. Jer, rob je Allahu blizak onoliko koliko Ga se često sjeća, a daleko onoliko koliko na Njega zaboravlja.
- Onaj ko se sjeća Allah zaslužuje da se i Allah sjeti njega, kao što stoji u riječima Uzvišenog u prijevodu značenja :
“Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjećati !” (El-Bekara, 152)
I u kudsi hadisu : « Ako Me se sjeti u sebi, i Ja ću se njega u Sebi sjetiti, a ako Me spomene u kakvom društvu, i Ja ću njega spomenuti u boljem društvu od njegova. » (Prenosi Buhari, Muslim, Tirmizi)
- Spominjanje Allaha oživljava srce. U tom smislu šejhul Islam ibn Tejmijja, rahimehullahu, je rekao: « Spominjanje Allaha za srce je isto što i voda za ribu. Kakva je sudbina ribe kada se izvadi iz vode? »
- Spominjanje Allaha čisti srce od hrđe. Svaka stvar ima svoju hrđu, a hrđa srca je nehaj i strasti. Ona se čisti sjećanjem Allah, iskrenim pokajanjem i obraćanjem sa molbom za oprost.
- Spominjanje Allah smanjuje i briše grijehe, pa je kao takvo jedno od najvećih dobrih djela, a dobra djela brišu hrđava.
Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, je rekao : « Ko u jednom danu i noći kaže : ‘Neka je slavljen i hvaljen Allah ! سبحان الله وبحمده‘ stotinu puta, biće mu oprošteni grijesi makar ih bilo koliko morske pjene.» (Prenosi Buhari, Muslim, Tirmizi)
- Spominjanje Allaha je dovoljan razlog za spuštanje Allahove milosti i smiraja, kao što je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Nikada se ljudi u nekoj od Allahovih kuća nisu sastali, učeći Allahovu Knjigu i jedni druge između sebe njoj podučavajući, a da se na njih smirenost nije spustila, da milošću nisu obasuti, da se meleki oko njih nisu okupili i da ih Allah među onima kod Sebe nije spomenuo.“ (Prenosi Muslim, Tirmizi)
- Spominjanje Allaha ne ostavlja jeziku slobodna vremena da se bavi ogovaranjem, klevetanjem, prenošenje tuđih riječi, lažima, niti bestidnim i nevaljalim govorom. Drugim riječima, onaj ko svoj jezik navikne da spominje Allaha, istovremeno čuva svoj jezik od neistine i besmislena govora, dok se jezik onoga ko njime ne spominje Allaha upušta u svakojake laži, besposlice, bestidnost i vulgarnost. Nema moći ni sile, osim Allaha!
- Spominjanjem Allaha zasađuju se džennetske voćke. U hadisu koji pripovjeda Džabir stoji da je Vjerovjesnik, sallAllahu alehi we sellem, rekao: „Ko izgovori: ‘ سبحان الله العظيم و بحمده / ‘Neka je slavljen i hvaljen Uzvišeni Allah!’, biće mu zasađena palma u Džennetu.
Autor: Ahmed Ferid
Iz knjige: Bistro more pobožnosti i suptilnosti