Čovjek nije kadar samo putem razuma dokučiti šta Allah,dž.š, od njega traži, kako će Mu ibadet činiti, čime se zaslužuje zadovoljstvo Njegovo a šta srdžbu Njegovu izaziva. Krajnji domet do kojega razum sam može dospjeti jeste zaključak da svijetom upravlj a Bog, te da razmišlja o znakovima u svijetu, stvaranju nebesa, Zemlje, Sunca, Mjeseca i drugoga, upućujući nas na to da je Stvoritelj Svemoćan. On je sve u postojanje uveo, a čovjek to nije kadar učiniti. Niko ne može kazati za sebe da je stvorio Sunce, Mjesec, zvijezde ili Zemlju, niti iko, koliko god snažan i znan bio, može kazati da je sama sebe stvorio. Ove su stvari izad ljudske moći, makar se i svi ljudi u takvom pokušaju ujedinili, otuda se neizbježnim pokazuje da mora postojati Stvoritelj Koji je sve to u postojanje uveo i Koji je i nas stvorio.
Ko je Taj Stvoritdj? Šta On želi od nas? Te stvari su izvan domašaja ljudskog razuma, i čovjek ih nije u stanju dokučiti. Moć razuma prestaje kod spoznaje da postoji Stvoritelj Koji je sve stvorio. Ali, kako se Njega imenuje? Šta On od nas traži? Kako ćemo Mu se približiti? Čime ćemo zadovoljstvo Njegovo zaslužiti, a čime ljutnju Njegovu izazvati? Te stvari razumom se ne daju dokučiti.
Da bismo ovo o čemu govorimo približili, navest ćemo sljedeći primjer: kada sjedimo u zatvorenoj odaji i čujemo kucanje na vratima, sve što možemo u tom trenu znati jeste da se neko nalazi ispred vrata. Ali, ko je on, da li je pred vratima muškarac, žena ili dijete? Šta želi? Da li nam želi dobro ili zlo? Da li nam je donio nešto dobro, ili nije donio ništa, da li nam je došao nešto kazati? N išta od toga ne možemo znati dok ne ustanemo i ne otvorimo vrata.
Uzvišeni Allah je plemenit, i zato nas nije u nedoumici ostavio. Poslao nam je vjerovjesnike da nam vrata nebeska otvore i saopće nam da je Tvorac ovoga svijeta Allah, Slavljen i Uzvišen neka j e, da On od nas traži da Mu robujemo, te nam je – kako ne bismo zalutali – odredio kako da Mu robujemo, i obznanio nam je da postoji i život na drugom svijetu, koji će vječno trajati, te da je pokornima blagodati nebrojene, a nepokornima patnje bolne pripremio.
Radi toga je milost Njegova odredila da život ljudski na Zemlji s vjerovjesnikorm započne, jer vjerovjesnici su ti koji nam prenose da je Allah sve stvorio i uspostavio Zakon životni kojega se trebamo držati.
Muhammed M. Ša’ravi
‘Dobro i zlo’
str:30-31