Ehlis-sunne i džema’at kažu: “Iman se sastoji od vjerovanja srcem, govora jezikom i rada udova. Nije ispravno jedno bez drugog, i da su djela od suštine imana.
“Oni smatraju da onaj ko učini veliki grijeh ili ostavi neko djelo (mimo namaza), zbog koncenzusa ashaba po pitanju namaza – nije nevjernik. Njima su po ovom pitanju oprečne slijedeće skupine novotara:
Prva skupina: Haridžije i mu’tezile: Kod njih iman kao i kod ehlis-sunneta i džema’ata; govor, djelo i vjerovanje, ali se nakon toga razilaze jer kažu onaj ko ostavi pojedina djela ili pak onaj ko učini veliki grijeh u srcu takvog nema nimalo imana. I on će na Sudnjem danu biti vječno u Vatri. Što se tiče njegovog propisa na dunajluku tu se razilaze, pa stoga haridžije kažu: “On je nevjernik”, a mutezile pak kažu: “On je na stepenu između dva stepena-niti je vjernik niti musliman.”
Druga skupina: Džehmije: Kod njih je iman samo spoznaja bez potvrde srca, izgovora jezika i djela udovima. Pa ukoliko ne potvrdi svojim srcem, ne govori jezikom i ne radi udovima – on je vjernik, dok god je spoznao svojim srcem, jer tri spomenute stvari ne spadaju kod njih u iman. Ono što nužno proističe iz njihovi riječi jeste da su Iblis, Faraon, a i Ebu Džehl vjernici, jer su oni spoznali Allaha. Ovo mišljenje zastupaju i neke ešarije.
Treća skupina: Keramije: Iman je kod njih govor jezika bez potvrde srca i rada udovima. Onaj ko progovori imanom taj je vjernik potpuna imana, jer se iman kod njih ne djeli. Oni ne poriču obaveznost (vudžub) potvrde srcem i kod njih je onaj ko potvrdi jezikom, a porekne srcem munafik koji će na Ahiretu biti vječno u Vatri. Tako da su se po pitanju potvrde srcem (tasdika) razišli sa ehlis-sunnetom u definiciji, a složili u propisu.
Četvrta skupina: Ešarije: Kod njih je iman samo potvrda srcem, bez djela srca i udova i bez govora jezika. Ali oni kažu iman zahtjeva određene elemente kojih, kada ih nestane, nestane imana.
Peta skupina: Murdžietul-Fukaha: Iman je kod njih govor jezika i vjerovanje srca bez djela udovima.Iz tog razloga kod njih se iman ne povećava niti smanjuje.
Iako se sve skupine murdžija slažu da djelo ne spada u suštinu imana niti spada u pojam imana, ipak su murdžietul-fukaha najbliža skupina ehlis-sunnetu. A najudaljenija skupina jesu džehmije koji kažu da je iman samo spoznaja. Iz tog razloga skupina selefa je njih proglasila nevjernicima mimo ostalih skupina murdžija. Šejhul-islam Ibn Tejmijje je ukazao da je uzrok greške ovih skupina bio taj što su oni mislili da se iman ne djeli i ne razdvaja, da se ne povećava niti smanjuje i da, ukoliko iman postoji, njegov vlasnik je vjernik, a ako pak nestane, nestao je cjelokupan iman. (Pogledaj: El-Fetava 13/47,50)
Iz knjige: ‘Govor učenjaka o uvrštavanju djela tjelesnih organa i udova u pojam imana’
Pripremila: Ummu Amina
Stazom islama