Plodovi iskrenosti (drugi dio)

Tako da je ona svojim odricanjem od dunjaluka, ustrajnošću u ibadetu i sposobnosti da ovlada svojom dušom pokazala spremnost da preuzme teret koji joj je određen, spremnost da iz nje proistekle plod koji je ostao znakom Allahove moći do Sudnjega dana. وَاذْكُرْ فِي الْكِتَابِ مَرْيَمَ إِذِ انتَبَذَتْ مِنْ أَهْلِهَا مَكَانًا شَرْقِيًّا. فَاتَّخَذَتْ مِن دُونِهِمْ حِجَابًا فَأَرْسَلْنَا إِلَيْهَا رُوحَنَا فَتَمَثَّلَ لَهَا بَشَرًا سَوِيًّا

“I spomeni u Knjizi Merjemu: kada se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla, i od njih zaklon uzela, Mi smo k njoj meleka Džibrila poslali i on joj se pokazao u liku savršeno stvorena muškarca.” (Merjem, 16-17. ajet)

I dok je Merjem bila u ibadetu Allahu, doveći i spominjući svoga Gospodara, smirenog srca i spokojne duše odjednom, iznenada, pred njom se pojavio mladić lijepog izgleda i potpune građe. Merjem je bila zaprepaštena kada ga je vidjela, neznajući kako je mogao ući neprimjećen, misleći da je hoće sa sebe. Znala je da je niko ne može zaštiti od njegova zla osim Allah, tebareke we te’ala, jer joj je Gospodar stalno bio na pameti, kada je u lahkoći i u poteškoćama, i to je stanje pravih vjernika. Zato je potražila utočište kod svoga Gospodara rekavši:

قَالَتْ إِنِّي أَعُوذُ بِالرَّحْمَن مِنكَ إِن كُنتَ تَقِيًّا.

“Utječem se Svemilosnom od tebe, ako se Njega bojiš!’, uzviknu ona.” (Merjem, 18. ajet)

Nije rekla: “Utječem se Allahu”, nego je izabrala svojstvo milosti, jer je bila u stanju kada joj je Allahova milost bila prijeko potrebna, da joj se smiluje zbog njene slabosti i otkloni od nje zlo. Također, u njenim riječima je podstrek za tog mladića da joj se smiluje i ne naudi joj, tako što je podstakla bogobojaznost u njegovom srcu plašeći ga Allahovom kaznom rekavši:

إِن كُنتَ تَقِيًّا

“…ako se Njega bojiš!” Jer je znala da čovjeka u ovakvom stanju, kada ga niko od ljudi ne vidi, ne može ništa spriječiti da počini grijeh osim bogobojaznost. Pa je Džibril, alejhisselam, upoznao kojim zadatkom je došao i podsjetio na važnost zadaće koja joj je povjerena:

قَالَ إِنَّمَا أَنَا رَسُولُ رَبِّكِ لِأَهَبَ لَكِ غُلَامًا زَكِيًّا.

“A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga”, reče on, “da ti poklonim dječaka čista!” (Merjem, 19. ajet)

Ali je Merjema htjela da se uvjeri u stvarnost njenog odabira za tu zadaću rekavši:

قَالَتْ أَنَّى يَكُونُ لِي غُلَامٌ وَلَمْ يَمْسَسْنِي بَشَرٌ وَلَمْ أَكُ بَغِيًّا. قَالَ كَذَلِكِ قَالَ رَبُّكِ هُوَ عَلَيَّ هَيِّنٌ وَلِنَجْعَلَهُ آيَةً لِلنَّاسِ وَرَحْمَةً مِّنَّا وَكَانَ أَمْرًا مَّقْضِيًّا.

“Kako ću imati dječaka?”, reče ona, “kada me ni jedan muškarac dodirnuo nije, a ja nisam bludnica.” Reče on: “To je tako, Gospodar tvoj je rekao: ‘To je Meni lahko’, i zato da ga učinimo znamenjem ljudima i znakom milosti Naše. To je stvar unaprijed određena.” (Merjem, 20-21. ajet)

To je već određena stvar, zapisana u Levhil-Mahfuzu, a Onaj ko je to propisao je Kadar da uradi šta hoće, tako da je prihvatila odredbu svoga Gospodara predavši se Njemu. Tada je Džibril udahnuo u nju dječaka te je začela Isa’a, alejhisselam. Tako je Allah pokazao čovječanstvu savršenstvo Svoje moći pa je Adema, alejhisselam, stvorio iz ničega, oblikovao ga Svojim rukama i udahnuo u njega dušu, tj. bez oca i majke. Zatim je Havu stvorio od čovjeka bez žene, tj. od Ademova rebra, da bi sada Isa, alejhisselam, bio rođen samo od žene, tj. njegove majke bez učešća muškarca, a ostali svijet Allah stvara od muškarca i žene. Veličanstvena je Njegova moć i bezgranična je Njegova vlast. Kaže Ibn Kesir na 802. strani: “Uzvišeni saopćava da se Merjema, kada je čula ono što joj je Džibril prenio od Allaha, dželle še’nuhu, pokorila Njegovoj odredbi. Džibril je puhnuo u razrez njene košulje i taj se dah spuštao dok se nije smjestio u stidnicu, pa je ona tako Allahovom odredbom zatrudnjela. Kada je zatrudnjela, počela je izbjegavati svijet, jer nije htjela da im išta kazuje, s obzirom na to da joj ne bi vjerovali ma šta da im saopći. Zato je krila svoju tajnu. Jedino se povjerila svojoj sestri, ženi Zekerijjaovoj, koja je bila zanijela Jahjaa, alejhisselam. Kada je Merjem ušla i stala pred nju, ova ju je zagrlila i rekla: “Možeš li shvatiti, o Merjema, da sam ja trudna?” Merjema joj odgovori: “A znaš li ti da sam i ja, također, trudna?” Zatim joj je ispričala kako se to zbilo. Obije su potjecale iz vjerničke porodice i porodice iskrenih.”

وَالَّتِي أَحْصَنَتْ فَرْجَهَا فَنَفَخْنَا فِيهَا مِن رُّوحِنَا وَجَعَلْنَاهَا وَابْنَهَا آيَةً لِّلْعَالَمِينَ

“A (spomeni) i onu koja je sačuvala djevičanstvo svoje, u nju život udahnusmo, i nju i sina njezina znamenjem svjetovima učinismo.” (El-Enbija, 91. ajet)

وَمَرْيَمَ ابْنَتَ عِمْرَانَ الَّتِي أَحْصَنَتْ فَرْجَهَا فَنَفَخْنَا فِيهِ مِن رُّوحِنَا وَصَدَّقَتْ بِكَلِمَاتِ رَبِّهَا وَكُتُبِهِ وَكَانَتْ مِنَ الْقَانِتِينَ

“I Merjemu, kćer Imranovu, koja je nevinost svoju sačuvala, a Mi smo udahli u nju život, i ona je u riječi Gospodara svoga i knjige Njegove vjerovala i od onih koji provode vrijeme u molitvi bila.” (Et-Tahrim, 12. ajet)

Pa je trudnoća bez dodira čovjeka bio dokaz Allahove moći, počast za nju i Njegova milost kada je Merjemu odabrao i odlikovao nad ostalim ženama svijeta. Ali se od samog početka bojala kako će to njen narod prihvatiti, hoće li je potvarati, a najteža joj je bila pomisao da udare na njenu čast, bilo je stid. Kada samo pomislimo da je živjela životom poštene i čedne djevojke koja od jednom ima dječaka koji se pomjera u njenom stomaku! Šta će njen narod reći?! Koliki je to samo psihički teret sa kojim se je morala boriti i trenuci koje je morala preživljavati, ali njena bogobojaznost, poniznost, predanost, duševna čistoća i ostale osobine koje su je uzdigle na ovaj stepen su joj pomogle da, uz Allahovu dozvolu, prebrodi ove nedaće.

فَحَمَلَتْهُ فَانتَبَذَتْ بِهِ مَكَانًا قَصِيًّا

“I ona ga zanese i bremenita se skloni daleko negdje.” (Merjem, 22. ajet)

Kada su joj došli porođajni bolovi i kada joj je tijelo oslabilo sklonište je potražila pod već suhim stablom datule, a možda je htjela da se njime zastre od mogućih prolaznika. Ali je njena udaljenost od svoje porodice i zebnja šta će ljudi govoriti bila teža od porođajnih bolova. Većina mufessira smatra da je to mjesto poznato kao Betlehem, udaljeno je osam milja od Kudusa, prema istoku.

فَأَجَاءهَا الْمَخَاضُ إِلَى جِذْعِ النَّخْلَةِ قَالَتْ يَا لَيْتَنِي مِتُّ قَبْلَ هَذَا وَكُنتُ نَسْيًا مَّنسِيًّا.

“I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. ‘Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!’, povika ona.” (Merjem, 23. ajet)

Vidjela je sebe u napuštenom mjestu bez hrane, vode i nekoga da joj pruži utočište. Tu je poželjela smrt, prije nego se porodila, ali ne iz nezadovoljstva Allahovom odredbom, niti što je izgubila nadu u Allahovu milost, daleko od toga, ona je i iskrena i bogobojazna. Kada su se povećali porođajni bolovi i kada je ostala bez hrane i vode, kada je njeno srce obuzeo strah šta će ljudi reći plašila se da ne ostane bez sabura. Ovdje dolazi do izražaja ženska slabost i potreba podrške i pružanja utočišta.

Poželjela je smrt kao što je to bio običaj pobožnih kada upadnu u iskušenje kao Alija ibn Ebi Talib na dan “El-Džemel”, kada je rekao: “Da sam bogdo umro prije ovoga dvadeset godina.” Ili riječi Bilala: “Da bogdo Bilala majka nije ni rodila.” Osnova priželjkivanja smrti je zabranjena osim kada se čovjek plaši za svoju vjeru, kao što je to slučaj sa Jusufom, alejhisselam, Alijom, Bilalom i ostalim. Ibn Abbas, Allah bio njime zadovoljan, je kod tumačenja 101. ajeta sure Jusuf rekao: “Nikada nijedan poslanik prije Jusufa, alejhisselam, nije želio smrt.” Enes, radijAllahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Neka niko od vas ne poželi smrt zbog nesreće koja ga pogodi, jer ako bude dobro činio, to će mu se povećati, a ako bude griješio, molit će Allahovu milost. Ali neka kaže: ‘Gospodaru moj, daj mi da živim dok je život bolji za mene, a usmrti me kad smrt bude za mene bolja od života!'” (Buharija, 5671 i Muslim, 2680) Sa’d ibn Ubejd prenosi da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Neka niko ne priželjkuje smrt; ako je dobar vjerovatno će svoja dobra djela povećati, a ako je loš, vjerovatno će se pokajati i popraviti.” (Buharija, 7235) Imam Ahmed prenosi od Ebu Umame da je rekao: “Sjedili smo sa Allahovim Poslanikom, sallAllahu alejhi we sellem, koji nas je podsjećao na smrt, pa smo se rastužili; Sa’d ibn Vekkas je zaplakao i rekao: ‘Kamo sreće da sam mrtav!’, na što Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, tri puta reče: ‘O Sa’de, zar u mom prisustvu tražiš smrt!?’ Potom mu reče: ‘O Sa’de, ako budeš stvoren za Dženneta, tvoj život neće biti dug, zato gledaj da ti djela budu dobra, jer to ti je bolje!'” Ovo je u odnosu na iskušenja pojedinca, ali ako je pak smutnja i iškušenje u vjeri onda je dozvoljeno tražiti smrt. Dokaz za to je priča sa čarobnjacima, kada ih je Faraon htio odvratiti od njihove vjere, prijeteći im smrću oni rekoše:

رَبَّنَا أَفْرِغْ عَلَيْنَا صَبْرًا وَتَوَفَّنَا مُسْلِمِينَ

“Gospodaru naš, daj nam snage da izdržimo i usmrti nas kao muslimane.” (El-E’raf, 126. ajet)

Dakle, draža im je smrt nego da se vrate u nevjerstvo ili budu iskušani musibetima u vjeri. Ahmed i Tirmizi prenose hadis od Muaza u kome stoji da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “…Kada budeš htio ljude staviti u iskušenje, uzmi me onda, Sebi bez iskušenja!” Ebu Hurejre prenosi da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: “Smak svijeta neće nastupiti sve dok čovjek ne bude prolazio pored kabura i govorio: ‘Kamo puste sreće da sam ja na mjesto ovoga u kaburu.'” (Buharija, 7115 i Muslim, 157/53) Ahmed (1/368) i Tirmizi (3233) prenose sljedeće riječi Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem: “Gospodaru moj, molim Te da mi omogućiš činjenje dobra i ostavljanje svega ružnog i da volim nevoljnike, a ako zaželim nekome čovjeku zlo, usmrti me prije nego ga učinim i prije nego na kušnju budem stavljen.” A kao predaju koja razdvaja situacije u kojima je dozvoljeno, a u kojima nije priželjkivati smrt navest ću predaju koju bilježi Imam Ahmed od Ulejma Kindija u kojoj kaže: “Sjedio sam sa Abisom Gafarijem na balkonu, pa je vidio ljude kako su bježali pred kugom, i rekao: ‘Kugo, uzmi me sa sobom! To je ponovio tri puta, na što ga ja (Ulejm) upitah: ‘Zašto to govoriš? Zar Poslanik, alejhisselam, nije rekao: ‘Neka niko od vas ne priželjkuje smrt prije nego mu ona dođe, jer kada mu se prekinu djela neće više biti vraćen da ga to zadovolji.” Abis mi na to reče: ‘Ja sam čuo Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, da je rekao: “Smrću preduhitrite šestoro: namjesništvo neukih, mnoštvo policije, kupovinu presude, olahko prolijevanje krvi, prekidanje rodbinskih veza i generaciju kojoj je Kur’an izvor muzikalnosti – daju prednost onome ko će im ga pjevati iako je najmanje učen od njih.” (3/494)  Kao što se jasno razumije ona je smrt poželjela prije porođaja, a ne poslije, a razlog toga je, a Allah najbolje zna, to da njen narod ne pomisli o njoj loše i da ne počnu govoriti o njoj skrnaveći njenu čast i čast njene porodice. A nije to poželjela nakon porođaja jer je tad njena smrt je ne bi zaštitila potvora i udara na čast. Dakle, bila je u teškom duševnom stanju, a pored toga bila je iscrpljena i bez hrane i vode, zato pogledajmo savršenstvo Allahove milosti kada je njen sin, odmah nakon rođenja, zovnu:

فَنَادَاهَا مِن تَحْتِهَا أَلَّا تَحْزَنِي قَدْ جَعَلَ رَبُّكِ تَحْتَكِ سَرِيًّا. وَهُزِّي إِلَيْكِ بِجِذْعِ النَّخْلَةِ تُسَاقِطْ عَلَيْكِ رُطَبًا جَنِيًّا. فَكُلِي وَاشْرَبِي وَقَرِّي عَيْنًا فَإِمَّا تَرَيِنَّ مِنَ الْبَشَرِ أَحَدًا فَقُولِي إِنِّي نَذَرْتُ لِلرَّحْمَنِ صَوْمًا فَلَنْ أُكَلِّمَ الْيَوْمَ إِنسِيًّا.

“I on je, niže nje, zovnu: ‘Ne žalosti se, Gospodar tvoj dao je da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe, pa jedi i pij i budi vesela! A ako vidiš čovjeka kakva, ti reci: ‘Ja sam se zavjetovala Svemilosnom da ću šutjeti, i da ni s kim neću govoriti.'” (Merjem, 24-26. ajet)

Priredio: Ifet Zukorlić (mart 2010)

Tekst se ponovno objavljuje zbog velike koristi.