Kada se duša povuče Uzvišenom Allahu, smiri se sa Njegovim spominjanjem, pokajnički Mu se obrati, kada jedva čeka kada će se sa Njim sastati i kada je sretna u Njegovoj blizini, onda je ona smirena.
Od Ibn ‘Abbasa, r.a., se prenosi da je rekao: “Smirena znači: potpuno uvjerena”
Katada, Allah mu se smilovao, kaže: “To je vjernik čija je duša potpuno predana onome što je Allah obećao.”
Čovjek sa ovakvom dušom potpuno je predan vjerovanju u Allahova, dž.š., imena i Njegove atribute, onako kako ih je sam On opisao i kako ih je opisao Njegov Poslanik, s.a.v.s. On je, zatim, potpuno uvjeren – kao da svojim očima gleda -u kazivanje šta će biti poslije smrti, u život u Berzahu, te u događaje Sudnjeg dana, poslije roga. On je, zatim, potpuno uvjeren u Allahovu, dž.š., odredbu, predan joj i s njom zadovoljan, pa se ne ljuti, ne žali, niti se njegovo vjerovanje koleba. Zato ne žali za onim što je prošlo, niti se raduje onome što će doći, jer je nedaća što će doći, unaprijed određena, prije nego što je i stvoren bio, kao što veli Uzvišeni: “Nikakva nevolja se bez Allahove volje ne dogodi, On će srce onoga koji u Allaha vjeruje uputiti. (Et-Tegabun, 11.)
Više ranijih i čestitih učenjaka je reklo: “To je čovjek koga zadesi nevolja, pa se – znajući da je to od Allaha – sa stvarnošću pomiri i zadovoljan ostane.”
Što se, pak, tiče smirenosti i zadovoljstva u dobru, to je zadovoljstvo sa odredbom. Ono dolazi iz pokornosti, iskrenosti i poslušnosti, pa mimo nje nema nikakve druge želje, prohtjeva, niti potrebe za oponašanjem drugoga. Zato se ne prepušta ničemu što je sumnjivo i u suprotnosti sa njegovim znanjem, niti kakvoj želji za drugačijim nego što jeste, već je – ako mu takva pomisao naleti – kao zlu odbaci i bude mu teže nego da je sa neba na Zemlju pao, a to je, kao što je Vjerovjesnik, s.a. v.s., rekao: “čisti iman” .
On, također, bojazan i strepnju od grijeha, zamjenjuje smirenošću u pokajanju i uživanjem u njemu. Kada se čovjek umjesto sumnje prihvati sigurne spoznaje, umjesto neznanja znanja, umjesto nehaja sjećanja na Allaha, umjesto nevjere pokajanja, umjesto oholosti iskrenosti, umjesto laži iskrenosti, umjesto nesposobnosti pronicljivosti, umjesto napada uobraženosti ponizne skrušenosti i umjesto nadmenosti skromnosti, tek tada će njegova duša biti smirena. Temelj svega ovoga je budnost koja srce oslobađa nehaja i osvjetljava mu džennetske palače, pa od ushićenja na sav glas govori:
Teško tebi dušo, zar mi nećeš pomoći
Da se trudom tvojim noćni mrak prebrodi?
Možda češ i ti, na Danu sudnjem, postići
Lagodan život u tim visinama?!
Ugledavši u svjetlu budnosti šta mu je sve Allah stvorio i šta će pred njega biti stavljeno, od dana kada umre, pa sve dok ne uđe u Kuću vječnosti. Ugledavši, također, kako ovaj svijet brzo prolazi, kako ne ispunjava očekivanja njegovih stanara, kako ubija one koji su u njega zaljubljeni i na najrazličitije ih načine muči, on se u tome svjetlu na noge diže i govori: Teško meni, koliko sam samo dužnosti prema Allahu propustio! (Ez-Zumer, 56.) provodeći ostatak života u nadoknađivanju onoga što je propustio, oživljavajući ono što je umrtvio, ispravljajući greške koje je ranije počinio, koristeći svaku priliku da, koliko god može, što više dobra učini žaleći, ako kakvo dobro djelo propusti, kao da je sva dobra djela propustio. On, zatim, u svjetlu te budnosti opaža blagodati kojima ga je njegov Gospodar obasuo, nemoćan da ih sve nabroji, a kamoli da se za njih oduži. U svjetlu te budnosti on, nadalje, opaža mahane svoje duše, poroke svojih djela, ranije učinjene grijehe i prijestupe i mnoge neispunjene obaveze i neobavljene dužnosti, pa svoju dušu opominje i organe na pokornost privoljava da se Allahu pognute glave upravlja, okružen Njegovim blagodatima s jedne, a svojim prijestupima i porocima duše, s druge strane. U svjetlu te budnosti on, također, uviđa dragocjenost i opasnost svoga vremena, koje je najveći kapital njegove sreće, pa ga ne trati u onome što ga ne približava svome Gospodaru, jer je njegoavo uzaludno traćenje gubitak i propast, a valjana iskorišćenost dobitak i sreća. Ovo su samo neki od rezultata koji proizilaze iz budnosti i prvi stupanj smirene duše, sa koga počinje njen put ka Allahu i onome svijetu.
Ahmed Ferid
Bistro more pobožnosti
priprema i obrada stazomislama.com