Stid predstavlja jedan od ogranaka uzvišenog stabla imana s kojim je došao islam. U svojoj suštini stid znači sustezanje duše od nečega ili ostavljanje nečega zbog straha od njegove pokuđenosti.
Prenosi se od Abdullaha ibn Omera, radijAllahu anhuma a on od svoga oca da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, slušao čovjeka kako upozorava drugoga na stid, pa mu je rekao Resulullah,sallAllahu alejhi we sellem: ”Ostavi ga, zaista je stid dio imana!” (Bilježe Buhari i Muslim)
U drugom hadisu kojeg prenosi Imran ibn Husejn, radijAllahu anhu, kaže Resulullah, sallAllahu alejhi we sellem: ”Zaista stid donosi samo dobro.” (Bilježe Buhari i Muslim)
A Ebu Se’id el-Hudri, radijAllahu anhu, kaže da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem,bio stidniji od djevice u njenoj djevičanskoj sobi i kada bi nešto prezirao primijetili bismo to na njegovom licu. (Bilježe Buhari i Muslim)
Ebu Mes’ud el-Ensari, radijAllahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: ”Ono što je ostalo od govora prvih poslanika, salavatullahi ves-selamuhu alejhim edžeme’in, jeste ako se ne budeš stidio radi što god hoćeš.’‘ Možda je većini društvenih problema danas uzrok nedostatak stida i skrnavljenje moralnog zastora koji je uspostavio Allah, dželle šanuhu, kod ljudi, tako danas vidimo društva u kojima se raširio nemoral i sve vrste razvrata, društva u kojima je dozvoljeno ono što je Allah, subhanehu we te’ala, zabranio, a zabranio ono što je Allah, subhanehu we te’ala, dozvolio. U takvim društvima primijećujemo pojave koje ne dolikuju čovjeku kao moralnom i razumnom biću od kojih su najmanje i najlakše miješanje muškaraca i žena i oponašanje muškaraca i žena jedni-drugih, a Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je naredio roditeljima da rastavljaju mušku od ženske djece u postelji u desetoj godini, a što se tiče oponašanja Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, je prokleo žene koje oponašaju muškarce i muškarce koji oponašaju žene u hadisu kojeg bilježi Buhari, rahimehullah, od Abdullaha ibn Mes’uda, radijAllahu anhu. Nije na odmet da uz govor o stidu spomenemo i ljubomoru koja predstavlja također osjećaj stida i srama kad moralan insan čuje ili vidi nešto što je pokuđeno ili zabranjeno, u hadisu kojeg prenosi Ebu Hurejre, radijAllahu anhu, da Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, kaže: ”Zaista je Allah ljubomoran, a i mu’min je ljubomoran. Allah, subhanehu we te’ala, je ljubomoran na mu’mina koji čini ono što je Allah, dželle šanuhu, zabranio.” (Bilježi Buhari)
U drugom hadisu kaže Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem: ”Ljubomora je od imana, a bestidnost je od nifaka.” (Bilježe Bezzar i Bejheki)
Riječ hajaun dolazi od riječi hajatun – život i s obzirom na jačinu života srca tolika će biti i snaga stida kod jednog čovjeka, dok manjak stida predstavlja mrtvilo srca i duše.
U jednom eseru stoji da je Allah, subhanehu we te’ala, rekao:
”O sine Ademov, ako se budeš stidio Mene, Ja ću
učiniti da ljudi zaborave tvoje mahane i da budu zaboravljeni tvoji
grijesi na zemlji i Ja ću izbrisati iz glavne knjige tvoje pogreške, a
ako se ne budeš stidio Mene – odgovarat ćeš za sve to na Sudnjem
danu!”
U drugoj predaji stoji da je Allah, subhanehu we te’ala, objavio Isau, alejhisselam: ‘‘Upozoravaj sebe, a ako to ne budeš činio stidi se od Mene da upozoravaš druge.”
Fudajl ibn Ijad, rahimehullahu, je rekao: ”Petoro je od znakova nesreće: tvrdoća srca, oko tvrdo na suzi, nedostatak stida, pretjerana želja za dunjalukom i duga nada.”
Spomenut ćemo još jednu predaju u kojoj stoji da je rekao Allah, subhanehu we te’ala: ”Nepravdu Mi čini Moj rob: on traži od Mene i Ja se stidim da ga odbijem, a on griješi prema Meni i ne stidi se Mene.”
Spominje se deset vrsta stida:
1. Stid od grijeha. Primjer za to je stid Adema koji je pobjegao poslije učinjenog grijeha u Džennetu, pa ga je Allah upitao: ”Zar bježiš od Mene, Ademe?”–a on je odgovorio: ”Ne, Gospodaru, već zbog stida od Tebe.”
2. Stid zbog umanjivanja, kao što je stid meleka koji slave i veličaju Allaha, dan i noć, pa kada dođe Sudnji dan reći će: ‘‘Slava Tebi Gospodaru, nismo Te obožavali kako Tebi dolikuje.”
3. Stid zbog uzvišenosti. To je stid spoznaje i što čovjek više poznaje svoga Gospodara više Ga se stidi.
4. Stid plemenitosti, kao što je stid poslanika Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, prema ljudima koje je pozvao na svadbu kad je oženio Zejneb, radijAllahu anha, pa su oni oduljili sa svojim sjedenjem, a on zbog stida nije mogao da im kaže da idu.
5. Stid ustručavanja, kao što je stid Alije ibn Ebi Taliba koji se stidio da pita Poslanika o meziji zbog njegove kćerke Fatime, radijAllahu anha, koja je bila udata za njega.
6. Stid podcjenjivanja i omalovažavanja samoga sebe, kao što je stid čovjeka od njegovog Gospodara kada Ga moli za neku svoju potrebu, kao što stoji u predaji da je Musa rekao: ‘‘Ja Rabb, ja ponekad imam dunjalučku potrebu, ali se stidim da Te molim za nju”, a Allah mu je odgovorio: ”Traži od Mene, pa makar se radilo o soli za hranu ili o hrani za tvoju stoku.”
7. Stid onoga koji voli od Onoga Kojeg voli, tako da kada mu naumpadne u odsutnosti on osjeti stid i pocrveni mu lice.
8. Stid koji proizilazi iz ljubavi i straha zbog osjećaja nepotpunog robovanja Gospodaru svjetova i osjećaj da je On daleko iznad našeg robovanja.
9. Stid ponosa i veličine koji osjećaju uzvišene duše kada čine neko dobro djelo i kada žrtvuju nešto od svoga imetka na Allahovom putu, tako npr. ako nekom daje sadaku, stidi se od njega kao da je on onaj koji prima sadaku.
10. Stid od samog sebe, to je stid plemenite duše koja se stidi zbog zadovoljstva sa samom sobom, iako je njeno robovanje nepotpuno.
Kaže Ebu Hatim, rahimehullah, (Muhammed ibn Hibban el–Busti poznati islamski učenjak koji je napisao Rawdatu-l-ukala): ”Obaveza je razumnom i pametnom čovjeku da bude stidan, jer je stid osnov pameti i izvor dobra, a ostavljanje stida je osnov džehla i izvor zla.” U drugoj predaji kaže: ”Onaj ko posjeduje jak stid – sačuvao je svoju čast i pokazao svoju dobrotu, a onaj kod kojeg nestane stida – kod njega nestane sreće, a kod koga nestane sreće on postaje nevažan i omražen kod ljudi.” Svaki istinski musliman je čedan i stidan i stid je njegov ahlak, jer je on dio imana, a iman je akida jednog muslimana i smisao njegovog života. Rekao je Resulullah, sallAllahu alejhi we sellem: ”Stid i iman su nerazdvojni, kada nestane jednog nestane i drugog.” (Bilježi Hakim i kaže da je sahih po šartovima Buharije i Muslima)
Iz knjige: Adab i ahlak
Priprema i obrada: https://www.stazomislama.com/