Postoji čvrsta veza između ova dva termina koji su u govoru učenjaka paralelni. Da bi pojasnili vezu između sljedbenika sunneta i sljedbenika hadisa, bilo bi lijepo da ih prvo pojedinačno definišemo. Sljedbenici sunneta i zajednice (ehlis-sunneh vel-džemmat) je termin koji je sastavljen od riječi sunnet, koja je deffinisana u prvom poglavlju.*
Termin džemat je izvedenica iz riječi, „el-džem’a ”, koja označava: „sastavljanje odvojenog ”. (El-Muhit, 917; Lisanul-Areb, 8/53)
Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kaže: „Džemat označava okupljanje koje stoji nasuprot razilažennju, i pored toga što je termin džemat postao naziv za dotične ljude koji se okupljaju.“ (Medžmu’ul-fetava, 3/157)
Termin ehlis-sunneh vel-džemat, izveden je iz tekstova Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, tj., iz ajeta i predaja koje podstiču na pridržavanje za sunnet, ostanak uz zajednicu (džemat), zabranu novotarstva, razilaženja, i cjepkanja u vjeri.
Jedan od dokaza su i riječi Uzvišenog, u prijevodu značenja ajeta:
–„I doista, ovo je Pravi put moj, pa se njega držite i druge puteve ne slijedite, pa da vas odvoje od puta Njegova; – eto, to vam On naređuje, da biste se grijeha klonili.” (El-En’am, 153)
-„On vam propisuje u vjeri isto ono što je propisano Nuhu i ono što objavljujemo tebi, i ono što smo naredilli Ibrahimu i Musau i Isau: ‘Pravu vjeru ispovjedajte i u tome se ne podvajajte!’ Teško je onima koji Allahu druge ravnim smatraju da se tvome pozivu odazovu. Allah odabbire za Svoju vjeru onoga koga On hoće, i upućuje u nju onoga ko Mu se iskreno obrati.” (Eš-Šura, 13)
Prenosi se od Ibn Abbasa, radijAllahu anhu, da je o ova dva ajeta rekao: „Naredio je vjernicima zajedništvo, a zabranio razilaženje i cjepkanje. Obavijestio ih je da su oni prije njih propali samo zato što su se polemisali i sporili oko Allahove vjere.“ (Et-Taberi, Tefsir, 5/397; Ibn Ebi Hakem, Te-fsir, 1134; El-Adžuri, Eš-Šeri’ah, 1/116; Ibn Bettah, El-Ibane, 1/275)
Predaje koje se navode o ovoj tematici su mnogobrojnne, a neke od njih su:
Poslanikove, sallAllahu alejhi we sellem, riječi prilikom oporuke Huzejfi ibn El-Jemanu, radijAllahu anhu: „Pridržavaj se zajednice (džemata) muslimana i njihovog vođe.“
Rekoh: „A šta ako ne bude džemata, a ni vođe?“
Reče: „Izdvoji se od svih tih frakcija, pa makar se uhvatio za korijen drveta sve dok te smrt ne snađe, a ti budeš u takvom stanju.“ (El-Buharija, 3606; Muslim, 1857)
U hadisu od Ibn Abbasa prenosi se da je Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao: „Svaki onaj koji napusti zajednicu (džemat), pa makar za pedalj, i umre, umro je paganskom smrću.“ (El-Buharija, 7054; Muslim, 1848; En-Nesai, 1414, Ibn Madže, 3948; Ahmed, 2/306, 488)
U hadisu El-Irbada ibn Sarije prenosi se da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, jednog dana držao govor i rekao: „Pridržavajte se moga sunneta, i sunneta upućenih halifa. Uhvatite se za njih čvrsto, a čuvajte se izumljenih stvari, jer je svaka izumljena stvar novotarija, a svaka novotarija je zabluda.“ (sahih, Ebu Davud, 4618; Et-Tirmizi, 2676)
Zbog važnosti pridržavanja za zajednicu (džemat), i njene veličine imami El-Buharija i Muslim u svojim Sahihimma, a i En-Nesai i Et-Tirmizi u svojim Sunenima su o tome naslovili posebna poglavlja.
El-Buhari u knjizi:„Pridržavanje za Kur’an i sunnet”, naslovio je poglavlje:„Tako smo vas učinili umjerenom zajednicom“, i ono što je naređeno Vjerovjesniku, sallAllahu alejhi we sellem, u pogledu pridržavanja za zajednicu (džemmat), a zajednica su učenjaci. (Sahihul-Buhari, 6/2675)
Imam Muslim u knjizi:„O imaretu”, naslovio je poglavlje:„Obaveznost pridržavanja za zajednicu muslimana prilikom pojave smutnji i u svakoj okolnosti, zabrana ustajanja protiv pokornosti i napuštanja zajednice (džemata)”.
(Sahihu Muslim, 3/1172)
Imam En-Nesai je naslovio u svome Sunenu poglavvlje:„Ubijanje onoga ko napusti zajednicu (džemat)”.
(En-Nesai, 7/92)
Et-Tirmizi je u svome Sunenu naslovio poglavlje:„Sve što je došlo o pridržavanju za zajednicu (džemat)“.
(Sunenu Et-Tirmizi, 4/465)
Zajednica (džemat) koje se musliman dužan pridržavati, a zabranjeno mu je ustajati protiv nje, i onaj ko je napusti zaslužuje prijetnju, označava sljedbenike Istine u svakom vremenu i prostoru, pa makar ih bilo malo.
Ebu Šameh el-Makdisi, Allah mu se smilovao, kaže. „… tako je došla naredba o pridržavanju za zajednicu (džemat), a time se misli na slijeđenje Istine i njenih sljedbennika, makar bilo malo onih koji je se pridržavaju, a mnogo onih koji im se suprotstavljaju.“
Argumentirao je riječima Abdullaha ibn Mes’uda koji kaže: „Zajednica (džemat) je ono što je u saglasnosti sa Istinom, pa makar bio sam.“ (El-Lalikai, 1/108)
Nu’ajm ibn Hammad kaže: „… tj., kada se iskvari zajednica (džemat), ti se pridržavaj onoga na čemu je bila prije nego što se iskvarila, pa makar bio sam. Tada si ti sam džemat.“ (Bejheki, El-Medhal, Ibn Asakir, Et-Tarih, 13/643)
Ebu Isa et-Tirmizi, Allah mu se smilovao, u svome Sunnenu kaže: „Zajednica (džemat) se kod učenjaka tumači kao: ‘Oni koji poznaju propise islama, posjeduju šerijatsko znanje i poznaju hadis’.“
On također, od Alijja ibn El-Hasena prenosi da je rekkao: „Upitao sam Abdullaha ibn El-Mubareka o džematu (zajednici), pa je rekao: „Ebu Bekr i Omer.“
Rečeno mu je: „Ebu Bekr i Omer su umrli.“
On reče: „Taj i taj.“ -Rečeno mu je: „Taj i taj je umro.“
On odgovori: „Abdullah ibn Mubarek, Ebu Hamza Sukkeri, i džemat.“ (Tirmizi, 2167; Hatib el-Bagdadi, Tarih, 3/269)
Et-Timizijev navod je u saglasnosti sa onim što smo maloprije naveli, a to je govor imama El-Buharija o značenju zajednice (džemata): „Oni su učenjaci“.
Eš-Šatibi kaže: „Razišli su se oko značenja zajednice (džemata) koja se navodi u hadisima i to na pet mišljenja:
1. Odnosi se na veliku skupinu sljedbenika islama.
2. Zajednica učenjaka imama mudžtehida.
3. Specifično se odnosi samo na ashabe.
4. Skupina sljedbenika islama kada se oko nečega usaglase.
5. Zajednica muslimana koja se okupi oko jednog vođe. (Eš-Šatibi, El-I’atisam, 2/260-265)
Učenjaci iz posljednjih generacija, kao Ibn Tejmijje i njegovi istomišljenici, smatraju da se termin ispravni prethodnici (es-selefus-salih) upotrebljava kao sinonim za termin ehlus-sunnet.
Oni u svojim navodima često navode ispravno vjerrovanje prethodnika-selefa, njihove metode, i pravce i sl., čime se želi istaći ono na čemu su sljedbenici sunneta i zajednice (džemata), neka je Allah sa njima svima zadovoljan.
Kada se spomene termin es-selefus-salih, pod njim se pretežno misli na one koji su živjeli do kraja trećeg hidžretskog stoljeća. Ibn Tejmijje ih je ograničio učinivši imama Ibn Džerira et-Taberija i Ibnul-Munzira zadnjim od njih.
(Minhadžus-sunneh, 6/52-53)
Imam El-Berbehari definišući spomenutu zajednicu u hadisima, kaže: „Oni su zajednica (džemat), i sljedbenici okupljeni oko Istine.“ (Es-Sunneh, 2/36)
Ovom mišljenju naginje i hafiz Ibn Kesir u djelu ‘En-Nihaje’, (2/36), što je, prema iznešenim dokazima, najppreče mišljenje koje treba primiti, jer je sveobuvatno za sva ostala mišljenja, a Allah najbolje zna.
Zato sada, kada smo pojasnili termine sunnet i džemat, možemo reći: ‘Termin: „Ehlis-sunneh vel-džemmat”, koristi se za sljedbenike Istine koji stoje nasuprot sljedbenicima zablude, novotarija, i cjepkanja, znajući da sunnet znači ono na čemu je bio Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, i njegovi ashabi po uvjerenju, umjerenosti, govoru, i djelu. (Medžmu’ul-fetava, 9/306-307)
Ovaj naziv se prvi put pojavio još u doba ashaba na isteku ispravnog hilafeta.
Muhammed ibn Sirin kaže: „Ashabi nisu pitali za lanac prenosilaca, a kada se desila smutnja, rekli su: ‘Recite imena vaših ljudi prenosilaca’. Gledalo bi se u sljeddbenike sunneta i njihov hadis bi se uzimao, a i u sljedbenike novotarija čiji bi se hadis odbacivao.“
(Muslim, 1/15)
Jedan od argumenata za upotrebu termina ehlis-sunnet nasuprot ehlul-bidat (sljedbenici novotarija) nalazimo još iz vremena ashaba, prema predaji od Ibn Abbasa, radijAllahu anhu, koji je u tumačenju riječi Uzvišenog: „Na dan kada će neka lica pobijeljeti, a neka pocrnjeti“ (Ali Imran, 106), rekao: „Pobjeljet će lica sljedbenika sunneta, džemmata i učenjaka, a pocrnjet će lica sljedbenika novotarija i zabluda.“ (Medžmu’ul-fetava, 12/341)
Upotreba ovog naziva je naročito poznata prilikom isticanja suprotnosti sa šijama. Tako se često kaže:„Ummet se podijelio na sunnije i šije”. Uz to poznato je da se ovaj termin kod učenjaka isključivo koristi za one koji dosljeddno slijede čisti sunnet.
Šejhul-islam IbnTejmijje, Allah mu se smilovao, kaže: „ Pod ehlis-sunnetom se misli na one koji potvrđuju hilafet trojice halifa. Pod njega potpadaju sve grupacije osim rafidija. Pod njim se misli na sljedbenike hadisa i čistog sunneta. Pod ovaj termin ulazi samo onaj koji potvrđuje Allahova uzvišena svojstva, i ko kaže da Kur’an nije stvoren.“ Zatim je naveo skupinu uvjerenja ehlis-sunneta vel-džemata po kojima se razlikuju od sljedbenika novotarija.“
(Minhadžus-Sunneh, 2/221)
Ono što nas posebno zanima ovdje je upotreba ovog termina u drugom značenju, pa je prema tome, Ehlis-sunnnet vel-džemat moguće definisati kao:
„Oni koji se čvrsto pridržavaju uvjerenja koja su im prenijeli ispravni prethodnici (selefu salih), od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i ashaba, a o čemu nema teksta u Kur’anu, a ne prenosi se ni od Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem.“ (Er-Redd al men enkerel-harf, Ebu Nasr, 99)
Sljedbenici sunneta i džemata imaju i druge nazive po kojima se prepoznaju. Oni su Spašena skupina i Pomognuta grupacija koja se čvrsto pridržava Istine u vremenu usamljeništva. Neće joj nauditi onaj ko je napusti sve dok ne dođe pred Allaha.
Njihov opis je potvrđen još od povjerljivog Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem, u oba Sahiha, a i u drugim zbirkama. El-Buhari i Muslim su naslovili poglavlja u svojjim sahihima kao: „Pomognuta skupina”.
Buharija u knjizi: ‘Pridržavanje za Kur’an i sunnet’, navodi poglavlje uzeto iz riječi Poslanika, alejhissellam:
„Neprestano će jedna skupina iz moga Ummeta biti na Istini.“, a oni su učenjaci. (El-Buharija, 6/2667)
U knjizi: „Namjesništvo”, u Sahihu Muslimu stoji poglavlje uzeto iz riječi Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem:
„Neprestano će jedna grupacija iz moga Ummeta pomagati Istinu. Neće im nauditi onaj ko im se suprotstavlja.” (Muslim, 3/1309)
U oba Sahiha, iz hadisa Muavije ibn Ebi Sufjana, prenosi se da je Allahov Poslanik, alejhi we sellam, rekao:
„Neprestano će iz moga Ummeta biti skupina koja će izvršavati Allahovu naredbu. Neće im nauditi onaj ko se od njih udalji, ili im se suprotstavi. Oni će biti takvi sve dok ne dođe Allahova odredba.“
(El-Buharija, 3116; Muslim, 1037)
Od Abdullaha ibn Amra, radijAllahu anhu, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao:
„Moj Ummet će se razići na sedamdest i tri skupine. Sve su u Vatri osim jedne.“
Rekoše: „Koja je to, Allahov Poslaniče?“
Od odgovori: „Ona na čemu sam ja i moji ashabi.“”
(Timizi, 264; El-Adžuri, Eš-Šeri’ah, 23; El-Lalikai, Sunnet, 1/99)
Ibn Kesir kaže: „To su sljedbenici sunneta i zajjednice (džemata) koji se pridržavaju Allahove Knjige i sunneta Njegovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i onoga na čemu je bila prva generacija ashaba, a zatim tabiina, i imama muslimana.“ (Tefsir Ibn Kesir, 4/333)
Pošto su sljedbenici hadisa posebno najčvršće drže sunneta i onoga na čemu je bio Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, i njegovi ashabi, mnogi učenjaci, i varolizatori šerijstkih tekstova izričito naglašavaju da su sljedbennici sunneta i zajednice (džemata), i Pomognuta skupina, upravo sljedbenici hadisa i predaja.
Ibn el-Mubarek, Allah mu se smilovao, kaže: „Oni su, kod mene, sljedbenici i učenjaci u hadisu.“
(El-Hatib el-Bagdadi, Šerefu ashabil-hadisi, 26)
Imam Ahmed kaže: „Ako to nisu sljedbenici hadisa, onda ne znam ko bi mogao biti.“
(El-Hatib el-Bagdadi, Šerefu ashabil-hadisi, 25-27)
Imam Et-Tirmizi kaže: „Čuo sam Muhammeda ibn Ismaila, tj., imama Buharija, kako govori: „Čuo sam Alijja ibn El-Medenija kako govori, spomenuvši ovaj hadis od Vjerovjesnika, sallAllahu alejhi we sellem:
„Neprestano će skupina iz moga ummeta pomagati Istinu.“ – to su sljedbenici hadisa.“ (Et-Tirmizi u Sunenu, 2229)
Šejh Abdulkadir el-Džilani spominje da sljedbnici sunneta imaju samo jedno ime po kome se prepoznaju, a ono je:„Sljedbenici hadisa”. (El-Gun’ja, 1/71)
Poput ovoga prenosi se još mnogo navoda od ispravvnih prethodnika – selefa, Allah im se smilovao.
Sljedbenici hadisa su zadobili ovu veliku čast zato što su objednili rivajet, nauku o lancu prenosilaca, i diraje, shvatanje sadržaja hadisa, uz prakticiranje onoga što preddaje nalažu, od najboljeg čovjeka Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, uz uvjerenje u ispravnost onoga na što on, sallAlllahu alejhi we sellem, upućuje.
Šejhul-islam Ibn Tejmijje kaže: „Po sljedebnicima hadisa ne mislimo na one koji se ograničavaju na njegovo slušanje, pisanje i prenošenje, nego pod njim podrazumijevamo svakoga onoga koji ga istinski pamti, poznaje, shvata, u vanjštini i nutrini, i slijedi ga vanjštinom i nutrinom. Isto se odnosi na sljedbenike Kur’ana. Najmanja odlika ovakvih jeste ljubav prema Kur’anu i hadisu, traganje za njima, njihovim značenjima i postupanje prema onome što su saznali od onoga što ova dva izvora nalažu.“
(Medžmu’ul-fetava, 4/95)
Sljedbenici sunneta su nazvali sljedbenicima hadisa, jer ga pamte i prenose.
El-Lalikai kaže: „U Allahovoj Knjizi i sunnetu Njegovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, kao i predajama od ashaba, nalazimo podsticaj na dosljedno slijeđenje, pokudu vještačenja i izumiteljstva u vjeri. Ko se ograniči na ove predaje, spada u red dosljednih sljedbenika i najpreči je da zadobije ovaj opis. On se najprije odnosi na sljedbenike hadisa zato što su posebno odlikovani slijeđenjem govora Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, zato što ga se dugo pridržavaju i nose njegovo znanje.“
(Šerhu usulil-i’atikad, 1/22)
Sekte i grupacije koje tvrde da pripadaju Ehlis-sunnetu vel-džematu, i pozivaju se na pridržavanje najbbolje upute, Upute Muhammeda, sallAllahu alejhi we sellem, u temeljnim i drugorazrednim postavkama vjere, su veoma mnogobrojne.
„Ali, Allah je odbio da Istina i ispravno vjerovanje budu osim sa sljedbenicma hadisa i predaja, jer su oni preuzeli svoju vjeru i uvjerenja kao nasljednici od svojih prethodnika, iz generacije u generaciju, sve dok nisu došli do tabiina, a oni od ashaba Allahovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, a onda ashabi od njega, sallAllahu alejhi ve sellem. Nema drugog puta za spoznaju onoga čemu Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, poziva ljude, u vidu ispravne vjere i Pravoga puta, osim puta kojim su išli sljedbenici hadisa. Ostale frakcije su tragale za hadisom na pogrešnim mjestima, pa su zastranile od Istine.“
(El-Hudždžetul fi bejanil-mehadždže, El-Asfahani, 2/22)
_______________________________
* Šejhul-islam Ibn Tejmijje, Allah mu se smilovao, kaže: „Kada se za čovjeka rekne da se pridržava sunneta, misli se da primjenjuje ono na čemu je bio Vjerovjesnik, sallAllahu alejhi we sellem, i njegovi časni ashabi, radijAllahu anhuma, od pitanja vjere; i to riječju, djelom, i uvjerenjem.“
(Medžmu’ul-fetava, 19/306-307)