PITANJE: Imam snahu (bratovu ženu) koja apsolutno ne pokazuje poštovanja prema bilo kome, a stanuje zajedno sa nama u jednoj kući. Da li imam pravo da joj se obratim i na taj način pokušam promijeniti njenu narav i prirodu? Ako me ne bi poslušala, šta u toj situaciji da radim i da li ću joj nazivati selam? ODGOVOR: Zahvala pripada Allahu, dž.š. Lijepa riječ otvara brave na srcu, otklanja koprenu sa njih i pročišćava duše. Tolerancija, opraštanje i savjetovanje vraća ljubav među ljudima. Onog trenutka kada čovjek bude upotrijebio lijepu riječ i ne bude se obazirao na neprijatnosti, on će rasti u očima ljudi i činiti da se onaj ko je pogriješio izvine za svoja vrijeđanja i da prestane sa svojom daljnjom praksom. Nema sumnje da su neki ljudi odabrali takav način odnosa i komunikacije sa drugim ljudima kakav oni, lično, ne žele i ne vole da nađu na drugoj strani. Oni misle da su snaga, konfrontacija i provokacija faktori koji čine da ih drugi poštuju. Uz njihovu neobuzdanost, hirovitost i konstantnost u pravljenju greške, i s obzirom na žestoke kritike i bolne upute sa kojima su suočeni i koje im prijete, oni lutaju u vrtlogu mržnje i nemiru osvete, tako da ne znaju razlikovati ispravno i tačno od netačnog, niti istinu od laži. Čovjek tu ostaje nemoćan da im uputi bilo kakvu uputu ili savjet. Svaka takva riječ za njih znači početak konfrontacije ili produžavanje neprijateljstva. Oni se stalno nalaze u poziciji motrenja i stajanja u zasjedi. Ovdje je sigurnije da načinimo između ovih osoba i našeg kontaktiranja sa njima jednu stanku za preispitivanja i revizije. Povući ćemo se, u njenom trajanju jedno vrijeme i pokušati da raspršimo njihova strahovanja od suočavanja, kritike i ispita savjesti, a posijat ćemo lijepu riječ, smirenost i osmijeh. Učinit ćemo sve što smo u stanju da osjete naše opraštanje i naklonost. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Zlo dobrim uzvrati, pa će ti dušmanin tvoj odjednom prisni prijatelj postati. To mogu postići samo strpljivi; to mogu postići samo vrlo srećni.” (Fussilet, 34-35.) Pod napuštanjem i odvajanjem ne podrazumijevamo prekidanje svih veza i sustezanje od odgovaranja na selam ili bilo kakvog vida pričanja sa njim. Klonit ćemo se dužih kontakata i miješanja sa njima, sve dok ne nađemo pogodnu priliku u kojoj će njihova duša biti spremna da prihvati savjet i uputu. Razgovor ćemo započeti spominjanjem njihovih dobrih strana i ono što im od dobra želimo i što se nadamo od njih da će učiniti. Zatim ćemo savjet predočiti na jedan pristojan i učtiv način koji ne vrijeđa, niti predbacuje, a sam nije dosadan. Za takav postupak trebamo očekivati nagradu od Allaha, dž.š., ali moramo biti strpljivi i opraštati. Mi svojim ponašanjem i lijepim ophođenjem moramo dati primjer i sliku koju će slijediti osobe kojima želimo dati savjet i uputu. Poslušajmo sada Allahovu, dž.š., uputu koju je dao Svom Poslaniku, ﷺ.: “Ti sa svakim-lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!” (El-A’raf, 199.) Naglost u prijekoru, prigovori, vrijeđanja i kritike, kao i pogrešno odabiranje trenutka, u većini slučajeva dovode do suprotnog rezultata i efekta. Skromnost i blagost otklanjaju prepreke i sprečavaju prekoračenje dozvoljene granice i svađu. U vjerodostojnom hadisu koji prenosi Ijad, r.a., on kaže: “Allahov Poslanik, ﷺ. je rekao: ‘Allah, dž.š., mi je objavio da budete skromni kako jedni drugima ne bi nepravdu činili i da se jedni nad drugima ne hvališete i oholite.'” (Muslim u Sahihu, hadis br. 2865.) Muhammed Salih el-Munedždžid
