Jedan od islamskih propisa u vezi s novorođenčetom jeste i prinošenje žrtve povodom njegovog rođenja te pozivanje rodbine i susjeda na objedovanje.
Akika je sunnet Allahovog Poslanika, s.a.v.s. Tim se izrazom naziva žrtvovana ovca, a jezički se pod njim podrazumijeva obrijana kosa novorođenčeta. Za žensko novorođenče žrtvuje se jedna ovca, imajući u vidu da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., jedne prilike rekao: “Za dječaka se žrtvuju dvije jednake ovce, a za djevojčicu jedna.”1
Semura b. Džundub prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Svako je novorođenće u zalogu svoje akike koja se kolje sedmi dan nakon njegovog rođenja, kada se i brije njegova glava te mu se nadijeva ime.”2
Najbolje vrijeme za obavljanje akike jeste sedmi dan nakon rođenja djeteta ukoliko je to moguće, odnosno četrnaesti ili dvadeset i prvi ukoliko to ne bude moguće obaviti sedmi dan. Sedmice se poslije toga ne uzimaju u obzir, tako da se akika nakon tog perioda može obaviti bilo koji dan.
Povod obvezivanja ljudi prinošenjem žrtve (akilee) prilikom rođenja djeteta krije se u tome što su Arapi u predislamskom periodu prinosili žrtve povodom rođenja djeteta. Naime, akika je kod njih bila obavezna i imala je mnogo dobrih strana koje su se očitovale kroz ličnu i kolektivnu korist i dobrobit, pa ju je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zadržao (kao običaj) te ljude podsticao da je primjenjuju, s tim da je promijenio neke običaje vezane za nju. Tako Burejda, r.a., kaže: “U predislamskom smo periodu prilikom rođenja djeteta (muškog) prinosili žrtvu te njenom krvlju mazali njegovu glavu, a kada je došao islam, u tim prilikama smo za novorođenče prinosili žrtvu te mu brijali
glavu i mazali je šafranom.”3
Šejh Ed-Dihlevi kaže: “Dobre strane akike su i sljedeće:
1 . lijep način oglašavanja porijekla novorođenčeta. Naime, neophodno je oglasiti porijeklo novorođenčeta kako se u vezi s tim ne bi govorkalo ono što nije lijepo i što njegovi roditelji ne bi voljeli. Zato se od njih očekuje da to oglase te da to učine na lijep način;
2. sklonost darežljivosti i velikodušnosti te averzija prema škrtosti i malodušnosti;
3. kršćani su novorođenčad uranjati u žutu vodu (i još uvijek to čine), koju nazivaju krštenom vodicom, te su tvrdili da na taj način postaju kršćani. U vezi s tim je objavljen sljedeći kur’anski ajet: ‘:Allah je nas uputio, a zar ima ljepše upute od Allahove? Mi se samo Njemu klanjamo. “4 Poželjno je da i pravovjerni prakticiraju nešto što će biti alternativa tom njihovom postupku i čime će se dati do znanja da novorođenče pripada pravovjernima i onima koji slijede put Ibrahima, i Ismaila, a.s., a najpoznatiji događaj koji se dovodi u vezu s njima dvojicom, i kojeg njihovi sljedbenici prenose jedni od drugih, jeste saglasnost koja je među njima postignuta u vezi sa žrtvovanjem Ismaila, a.s., te blagodat od Allaha, dž.š., koja se očitovala kroz spuštanje velikog ovna kao otkupnine za njega. Najpoznatiji njihov obred bio je hadž koji, između ostalog, podrazumijeva i brijanje glave te klanje kurbana. Tako poistovjećivanjem s njima dvojicom u prinošenju žrtve (akike) hvalimo i slavimo zajednicu pravovjernih te dajemo do znanja da je povodom rođenja djeteta učinjeno ono što se smatra postupkom te zajednice.” 5
Ibnul Kajjim veli: ”Allah, je dž.š., prinošenje žrtve prilikom rođenja djeteta učinio postupkom njegovog oslobađanja od šejtana, koji ga opsjeda još od izlaska iz utrobe njegove majke, te od njegovih napada. Akika, dakle, predstavlja otkupninu i oslobađanje novorođenčeta od šejtana i njegovog zatočeništva te odvraćanja od nastojanja i zalaganja za ahiret u koji će se vratiti. Novorođenče je poput zatočenika žrtve koju je šejtan za njega prinio nožem koji je pripremio za svoje pristalice i sljedbenike, a prisegao je svome Gospodaru i da će iskorijeniti čitavo Ademovo, a.s., potomstvo, osim malog broja njih. Tako on opsjeda i novorođenče od njegovog dolaska na ovaj svijet kada ga privlači sebi te ga nastoji učiniti svojim zatočenikom, pristalicom i sljedbenikom. Kako to stoji u Kur’anu, većina novorođenčadi (ljudi) jesu njegovi vojnici: “I zavodi glasom svojim koga možeš i potJeraj na njih svoju konjicu i svoju pješadiju, i budi im ortak u imecima, i u djeci, i daje im obećanja – a šejtan ih samo obmanjuje. 6 A Iblis se uvjerio da je o njima ispravno mislio, i oni su se poveli za njim, osim nekolicine vjernika. ‘ 7 Novorođenče se, dakle, odmah po dolasku na ovaj svijet, nalazi u okolnostima zatočeništva, pa je Allah, dž.š., propisao roditeljima da ga oslobode prinošenjem žrtve koja se smatra njegovom otkupninom. Ukoliko to roditelji ne učine, dijete ostaje u šejtanovom zatočeništvu.”8
Kada je u pitanju mudrost i tajna koja se krije u prinošenju žrtve sedmi dan nakon rođenja djeteta, Ed-Dihlevi kaže: “Mora se napraviti razmak (vremenski) između porođaja i akike zato što porodica u tom periodu biva zaokupljena oporavkom porodilje, a i dijete je na samom početku života, tako da ih se u tom periodu ne zadužuje nečim što bi udvostručila njihove obaveze. Isto tako, mnogi ljudi teško dolaze do bravčeta koje će prinijeti kao žrtvu, tako da bi se našli u teškom položaju ukoliko bi to bili obavezni učiniti prvi dan. Sedam dana je, dakle, period koji je kao vremenski razmak (između porođaja i akike) dovoljan i prikladan, s tim da ga malo ljudi uzima, u obzir. Odstranjivanje kose novorođenčeta sedmi dan nakon njegovog rođenja jeste zbog poistovjećivanja sa čovjekom koji čini hadž, a nadijevanje imena tom prilikom jeste zbog toga što djetetu prije toga ime nije ni bilo potrebno.”9
1 Bilježi Ebu Davud, 3/257, poglavlje o akiki; Tirmizi, 1513.
2 Bilježi Ebu Davud, 3/258; En-Nesa’i, 7 /166.
3 Bilježi El-Hakim, Mustedrek, 4/238 i kaže da je ovo predanje prema kriterijima Buharija i Muslima vjerodostojno. S njim se u tome slaže i Ez-Zehebi.
4 El-Bekare,138
5 Ed-Dihlevi, Hudždžetul i lahti-baliga 2/144.
6 El-Isra, 64.
7 Sebe, 20.
8 Tuhfetul-mevdud bi ahleami l-mevlud.
9-Hudždžetu l-Lahi l-baliga, 2 / 144.
Jusuf Rešad
Islamski koncept odgajanja