Rekao je Uzvišeni Allah: “O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, nekā sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha; Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.“(Prijevod značenja El-Hudžurat 12)
Od Ibni Abbasa, radijellahu ‘anhu, se prenosi da je rekao:
“Allahov Poslanik,sallAllahu ‘alejhi ve sellem, je prošao pored neka dva kabura i rekao: ‘Njih dvojica sada kušaju patnju, a ne kušaju je zbog nečega velikog. Jedan od njih se nije čistio dovoljno od mokraće, a drugi je prenosio govor ljudi od jednih do drugih.” (Buhari)
-Katade, Allah mu se smilovao kaže: “Spomenuto nam je da je kažnjavanje u kaburu podijeljeno na tri trećine: prva je zbog ogovaranja, druga zbog mokraće, atreća zbog prenošenja tuđih riječi.” (Ez-Zevadžir)
-Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Pridržavajte se spominjanja Allaha, jer je to lijek, a čuvajte se spominjanja ljudi, jer je to bolest.”
-Rekao je Ibn Hadžer, rahimehullah: “Tvoj jezik je tvoj lav: ako ga pustiš, napast će te, a ako ga čuvaš, čuvat će te.” (Šerhu-erbeine)
Šta se podrazumijeva pod ogovaranjem?
Imam Nevevi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Pod ogovaranjem podrazumijeva se da se o čovjeku kazuje ono što ne želi, bez obzira na to da li se radi o njegovom tijelu, njegovoj vjeri, njegovom dunjaluku, o njemu samom, o njegovim tijelesnim karakteristikama, njegovom ahlaku (ponašanju), njegovom ocu, njegovom sinu, njegovoj ženi, njegovom slugi, odjeći, njegovom pokretu, njegovom dobrom raspoloženju i namrštenosti i dr.” (Fethul-Bari)
Kaže šejhul-Islam Ibn Tejjmije, rahimehullah:
“Hvala Allahu Gospodaru svih svjetova. Temeljno pravilo u pogledu ovog pitanja jeste da se ima na umu da je ogovaranje, kao što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u vjerodostojnom hadisu, kada je upitan o ogovaranju, rakao:”To je spominjanje tvoga brata po onome što on nevoli.” Ponovo je upitan: “O Allahov Poslaniče, šta misliš ako kod mog brata bude ono što kažem?” “Ako pri njemu bude ono što si rekao, onda si ga ogovorio, a ako ne bude ono što si rekao onda si ga potvorio”, odgovori on.
Poslanik, salallahu alejhi ve sellem, pojasnio je razliku između ogovaranja i potvore, kao i da se laganje na njega smatra potvorom.
Laganje na neku osobu je haram, bez obzira na to da li on bio musliman ili nevjernik, s tim da je potvora vjernika teža.
Zabranjenost (ogovaranja) ovdje je navedena zbog toga što je on njegov brat po vjeri. Iz tog razloga ogovaranje postaje teže prema stanju (stepenu) vjernika; sve što je čovjek veći vjernik, ogovaranje njega je sve teže i teže.” (Medžmuatur-rasali vel-mesaili)
Ibn Asakir je rakao:” Koga Allah iskuša ogovaranjem učenih ljudi, alima, iskušao ga je mrtvilom srca.”
-Kazao je Hasan El-Basri, rahimehullah: “Kada vidiš čovjeka da se zanima tuđim mahanama, a zapostavi svoje, znaj da je on već zalutao.” (El-Bidaje ven-nihaje) I kazao je Allah mu se smilovao: “Allaha mi, ogovaranje brže pomuti čovjekovu vjeru nego što gangrena uništi tijelo.”
Kada je ogovaranje dozvoljeno
1. Učinjena nepravda
Onome kome je učinjena nepravda dozvoljeno je otići kod predstavnika vlasti i spomenuti mu osobu koja mu je učinila nasilje i nanijela nepravdu.
2. Kao pripomoć za otklanjanje nekog ružnog djela i podsticaj da se grešnik popravi
Dozvoljeno je onome ko je u stanju spriječiti činjenje ružnih djela reći: “Taj i taj čini to i to, pa ga opomeni da prestane s tim.”
Njegov cilj mora biti popravljanje stanja, a ako to nije, onda je ogovaranje zabranjeno.
3. Prilikom pitanja o propisu za neku stvar
Dozvoljeno je kazati muftiji: “Moj otac, brat, ili neko drugi, učinili su mi nepravdu. Interesira me da li su imali pravo na to? Šta ja trebam uraditi kako bih vratio svoje pravo i otklonio nepravdu od sebe?”
Također je dozvoljeno reći: “Moja žena postupa sa mnom tako i tako” ili: “Moj muž mi čini to i to.”
Ovo je dozvoljeno u slučaju potrebe, ali je ipak bolje reći: “Kakav je propis za onoga ko radi to i to”, jer će na taj način postići cilj, a da neće nikoga imenovati.
I povrh toga, imenovanje je dozvoljeno, a dokaz za to jeste hadis koji prenosi Hinda, u kome ona kaže: “Allahov Poslaniče, Ebu Sufjan škrt je čovjek…”, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem., nije je ukorio zbog toga što je imenovala svoga muža.
4. Upozorenje muslimana da se sačuvaju od zla nekog čovjeka
To se sastoji iz više stvari:
– kritičko ocjenjivanje prenosilaca hadisa i svjedoka, i to je, prema konsenzusu islamskih učenjaka, dozvoljeno, čak je i obavezno.
– Onome ko se odlučio ženiti dozvoljeno je da se raspita o budućoj ženi, ili onome ko želi stupiti u zajednički posao s nekim, ili želi njemu povjeriti svoj imetak na čuvanje. U tom je slučaju obavezno spomenuti sve osobine osobe o kojoj se neko raspituje, ali s ciljem pružanja savjeta. Ukoliko se taj cilj postigne riječima: “On ti nije baš najbolji partner”, ” … bračni drug”, ili “Nemoj s njim raditi to i to”, onda nije dozvoljeno govoriti više od toga. Međutim, ukoliko se cilj ne može ispuniti osim detaljnim opisivanjem osobina osobe o kojoj se raspituje, onda će spomenuti i detalje.
– Ako vidimo nekoga da želi kupiti roba koji je poznat kao kradljivac, ili bludnik, ili pijanica i sl. onda smo dužni o tome obavijestiti kupca ukoliko on to već ne zna.
Ovo se odnosi i na svaku trgovačku robu, pa ukoliko neko bude znao da neka roba ima mahanu, dužan je to saopćiti mušteriji.
– Isti je slučaj i s učenikom koji je u nedoumici da li da uči pred onim koji uvodi novotarije u vjeru i grešnikom. Onaj ko poznaje te učenjake dužan je posavjetovah ga, ali njegov cilj treba biti savjet, a ne puko ogovaranje jer u tome većina ljudi pravi grešku.
Ponekad, uzrok ogovaranja bude zavist, ili šejtanska spletka koju on predstavi kao savjetovanje i prisnost s onim kome se savjet pruža. Zbog toga, vjernik treba biti oprezan.
– U to spada i ogovaranje onoga ko je na nekom nivou predstavnik vlasti, ali nije sposoban izvršavati je na pravi način, ili je grešnik ili nemaran. Takvog je dozvoljeno tužiti pred nekim ko je iznad njega kako bi ga smijenio i umjesto njega postavio nekoga ko je bolji i sposobniji, ili ga posavjetovah da se popravi.
5. Dozvoljeno je ogovarati onoga ko javno čini grijehe
Ovdje spadaju i oni koji prakticiraju neku novotariju u vjeri. Na primjer, dozvoljeno je ogovarati onoga ko javno pije alkohol, napada ljude, bespravno uzima njihove imetke i sl., ali je zabranjeno spominjati njegove druge mahane ukoliko za to ne postoji neki opravdan razlog, i dozvoljeno je spominjati samo one njegove grijehe koje javno čini.
6. Spominjanje nečije osobine radi raspoznavanja
Ako je čovjek poznat po nadimku Razroki, Hromi, Nijemi, Slijepi, i sl., dozvoljeno je spomenuti tu njegovu osobinu s ciljem njegovog raspoznavanja, ali je zabranjeno to činiti s namjerom da se ukaže na njegovu mahanu.
Ukoliko postoji mogućnost da se na njega ukaže nekim drugim imenom ili načinom, onda to treba učiniti.
Ovo su šest razloga zbog kojih ogovaranje postaje dozvoljeno. (Izvor: Zbirka vjerovjesnikovih dova i zikrova – En-Nevevi, obrada menhedz.com)
Kurtubi prenosi da su svi islamski učenjaci saglasni u tome da je ogovaranje jedan od velikih grijeha.
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Ne uznemiravajte Allahove robove, niti ih brukajte. Ne istražujte njihove mahane, jer onaj koji bude tragao za mahanama svoga brata muslimana, Allah će tragati za njegovom mahanom sve dok ga ne obruka u vlastitoj kući.” (Imam Ahmed)
Priprema i obrada stazomislama.com
Povezani članak – Šejha Muhammed Salih El-Munedždžida, o ogovaranju nemuslimana
https://www.stazomislama.com/da-li-je-dozvoljeno-ogovarati-nemuslimane/