Hvala Allahu, dž.š.
Prvo: U lijep odgoj i ponašanje muslimana ne spada bestidan i prostački govor. Allahov Poslanik, s.a.v.s. je rekao:
“Vjernik ne vrijeđa, ne proklinje, nije bestidan i besraman. “1
Ko učestalo čini neku stvar, ona mu, nakon nekog vremena, prelazi u naviku. Musliman se mora distancirati i udaljiti od svih izvora zla, općenito i podrobno uzevši. Ko bude kružio oko zabranjenog područja, postoji opasnost da upadne u njega i oskrnavi njegovu zabranu.
Drugo: Ako se tvoje pitanje odnosi na ogovaranje nemuslimana tako što će se spominjati njihove tjelesne mahane, kao što je dužina nosa, veličina usta i sl., onda moraš ostaviti ovakvu vrstu ogovaranja, pošto je to izigravanje sa Allahovim, dž.š., stvaranjem. Međutim, ako se to ogovaranje odnosi na spominjanje njihovih negativnosti i devijacija u ponašanju koje oni javno čine kao što je blud i drugi vidovi nemorala, zatim konzumiranje alkohola ili se odnosi na upozoravanje od takve osobe, onda nema smetnje. Sada ćemo navesti citate nekih islamskih učenjaka vezane za ovu temu:
Zekerijja Ensari kaže: “Ogovaranje nemuslimana zimije (slobodnog nemuslimana pod zaštitom islamske države kojoj plaća glavarinu) nije dozvoljeno. Takvim postupkom se izaziva njihovo nezadovoljstvo da prihvate džiziju i pomaže im se da ne ispune svoje obaveze podanika islamske države (ugovor o zaštiti). U tom smislu Allahov Poslanik, s.a.v.s. kaže: ‘Ko ogovori i okleveće zimiju, zaslužio je džehennemsku vatru. “‘2
Ako je u pitanju harbij (podanik i stanovnik nemuslimanske zemlje), onda je ogovaranje dozvoljeno, pošto je Allahov Poslanik, s.a.v.s. naređivao Hassanu ibn Sabitu, r.a., da ogovara i ismijava mušrike u svojoj poeziji.3
Ahmed ibn Hadžer Hejtemi kaže: “Imam Gazalija je u svojim fetvama bio upitan o ogovaranju kafira, pa je odgovorio: ‘Ogovaranje muslimana je zabranjeno iz tri razloga: zbog uznemiravanja, ponižavanja Allahovih, dž.š., stvorenja, jer Allah, dž. š., stvara djela Svojih robova, i gubljenje vremena u onome što se čovjeka ne tiče. Prvi razlog ukazuje na zabranu. Drugi iziskuje pokuđenost (kerahet), a treći je ostavljanje prečeg. “‘ 4
Što se tiče zimije, on je kao musliman po pitanju zabrane uznemiravanja, jer je Šerijat zaštitio i sačuvao njegovu čast, život i imetak.
U Hadimu stoji: “Prvi je ispravan.”
Ibn Hibban je u svom Sahihu zabilježio da je Allahov Poslanik, s.a.v.s. rekao:
“Ko bude ogovarao i klevetao (rekao ono što ih uznemirava) jevreja ili kršćanina, njemu pripada džehennemska vatra. “
Poslije ovog hadisa nema daljne priče, zbog jasnoće upućivanja na zabranu ovakvog postupka. Imam Gazalija nastavlja dalje pa kaže: “Što se tiče harbija (neprijatelja), ogovaranje zbog prvog navedenog razloga nije zabranjeno, ali je ono zbog drugog i trećeg razloga pokuđeno (mekruh). U slučaju da osoba koja čini novotarije svojom novotarijom postane nevjernik, onda je ona u rangu harbija, a ako sa svojom novotarijom nije izašla iz islama, onda je, po pitanju ogovaranja, kao i musliman. Međutim, spominjanje njegove novotarije se ne smatra pokuđenim. Ibn Munzir tumačeći riječi Allahovog Poslanika, s.a.v.s.: “Spominjanje svog brata sa onim što on mrzi i ne voli. “, kaže sljedeće: “U ovim riječima je dokaz da nema ogovaranja prema onome ko ti nije brat musliman, kao što je slučaj sa Jevrejima, kršćanima i pripadnicima ostalih vjera, kao i sa onim koga je njegova novotarija izvela iz islama u neku drugu vjeru . ” 5
Šejh Muhammed Salih El-Munedždžid
1- Tirmizi u Sunenu i za njega kaže: Ovaj hadis je hasen-garib. Albani ga ocjenjuje kao sahih.
2- Ibn Hibban u Sahihu
3- Esnal-metalib sa glosom (hašijom ili podnapisom), 3/116.
4-Ez-zevadžir an iktirafil-keba’ir, 2/27.
5- Ibn Hadžer Hejtemi, Ez-Zevadžiru min iktirafi