Kada se želi učiniti neki dozvoljeni1 (mubah) posao o kojem je čovjek neodlučan, propisano je da se klanjaju dva rekata, osim farza. To mogu biti redovni sunneti ili tehijjetul-mesdžid.
Ovaj namaz može se klanjati u svako doba noći ili dana. Uči se Kur’an poslije Fatihe, zatim se zahvali Allahu, donese salavat na Njegovog Poslanika, sallAllahu alejhi we sellem, i prouči dova koju bilježi El-Buhari.
Džabir, radijAllahu anhu, kaže: “Božiji Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, učio nas je da učimo ovu istihara-dovu u svakoj prilici, kao što nas je podučavao nekoj suri iz Kur’ana: ‘Kada neko od vas želi uraditi neku stvar, neka klanja dva rekata nafile, a zatim neka rekne:
“Allahumme estehlruke bi’ilmike ve estakdiruke bi kudretike ve es’eluke min fadlikel-azim, fe inneke takiliru ve la akdiru, ve ta’lemu ve la alem, ve ente allamul-gujiib. Allahumme in kunte ta’lemu enne bazel-emre hajrun li fi dini ve me’aši ve akibeti emri (adžili emri ve adžilihi) fakdirhu li ve jessirhu li summe barik li fih. Ve in kunte ta’lemu enne bazel-emre šerrun li fi dini ve me’aši ve akibeti emri (adžili emri ve adžilihi) fasrifhu anni vasrifni anhu vakdur lijel-hajre hajsu kane, summer-dini bih.”
(‘Gospodaru moj, tražim za sebe ono što je dobro, s Tvojim znanjem, Tvojom neograničenom moći, Ti si u svemu kadar i sve možeš, a ja sam nemoćan, Ti sve znaš, a ja ne znam, Ti si poznavalac svih tajni. Gospodaru moj, ako je ovaj posao ili stvar dobro za mene, moju vjeru, život i budućnost, Ti to meni učini dostupnim, olakšaj mi i daj mi bereket u tome, a ako je u ovom poslu ili stvari nevolja ili zlo za mene, moju vjeru, život i blisku i daleku budućnost, Ti to otkloni od mene i udalji mene od toga i odredi mi dobro ma gdje bilo i daj mi da njime budem zadovoljan.” Nakon toga treba spomenuti svoju potrebu, tj. nakon riječi: ‘Ako je ovaj posao ili stvar dobro za mene … “‘)
Ne postoji vjerodostojno predanje da se treba učiti određeni dio Kur’ana na istihara-namazu, niti da se taj namaz treba ponavljati. En-Nevevi kaže: “Nakon istihare treba uraditi ono u čemu se nalazi smiraj. Ne treba se činiti ono čemu je čovjek bio sklon prije istihare. Odabir treba potpuno prepustiti Allahu, inače istihara nema svrhe. Ako čovjek učini ono što su mu hirovi diktirali, onda nije iskren u traženju Allahove pomoći u odabiru, u svom tvrđenju da ne posjeduje znanje i moć koje pripisuje samo Allahu. Ako je iskren u toj dovi, onda se odrekao pripisivanja moći i snage sebi i odabira za sebe.”
Autor: Es-Sejjid Sabik
Iz knjige: Fikhus-sunne
Priprema i obrada: Stazom islama
Fusnota:
1 Vadžib i mendub treba činiti, a haram i mekruh treba izbjegavati. Zato se istihara odnosi samo na mubah (dozvoljene stvari).