Priča o Alkami, ashabu koji na samrti nije mogao izgovoriti šehadet
Od Abdullaha ibn Aufa, radijellahu anhu, se prenosi da je rekao: „Dok smo bili kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, došao mu je neko i rekao: „Neki mladić je na samrti, pa su mu rekli da izgovori šehadet, pa nije mogao (mladić se zvao Alkama).” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upita: „ Da li je obavljao namaz?” Rekli su mu da jeste, pa je ustao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i mi sa njim i ušao je kod tog mladića i rekao mu: „Reci: La ilahe illallah”, a on mu odgovori: „Ne mogu.” Upita ga: „Zašto?” Rekoše mu: „Nije bio poslušan svojoj majci.” Upita Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Je li živa njegova majka?” Rekoše da jeste. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: „Pozovite je.” Pozvali su je i došla je. Pa joj reče Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: „Je li ovo tvoj sin?” Ona mu odgovori: „Da, jeste.” Tada joj Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, postavi sljedeće pitanje: „Šta misliš kada bi bila potpaljena velika vatra, a tebi rečeno: ‘Ako mu budeš oprostila nećemo ga baciti u vatru, a ako ne budeš, spalit ćemo ga u ovoj vatri’, da li bi mu u tom slučaju oprostila?” Alkamina majka je na te riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, odgovorila:
„Allahov Poslaniče, u tom slučaju bih mu oprostila.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, joj reče: „Onda uzmi Allaha za svjedoka i uzmi mene za svjedoka da si zadovoljna sa njim!” Ona je rekla: „Allahu moj, uzimam Tebe i Tvog Poslanika za svjedoke da sam zadovoljna svojim sinom!” Tada Poslanik reče: „O mladiću, reci: La ilahe illellahu vahdehu la šerike leh. Ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluhu!” Tek tada je Alkama izgovorio šehadet, a Vjerovjesnik s.a.v.s. je rekao: „Hvala Allahu koji ga je spasio od vatre!”
U verziji ovog hadisa koji navodi Hafiz Zehebi stoji da je Alkama puno klanjao, postio i sadaku dijelio, ali je davao prednost ženi nad majkom, pa je to bio razlog što nije mogao izgovoriti šehadet kada mu je došao trenutak smrti. Otuda je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, koji je klanjao dženazu Alkami i upozorio ovim riječima: „Skupino muhadžira i ensarija! Ko da prednost supruzi nad majkom, neka je na njega Allahovo prokletstvo, prokletstvo meleka i svih ljudi! Ko tako postupa, a ne pokaje se, ne uljepša svoj odnos prema majci i ne zatraži njeno zadovoljstvo, neka zna da Allah neće primiti ništa od njegovih djela. Allahovo zadovoljstvo je u njenom zadovoljstvu, a Allahova srdžba je u njenoj srdžbi!”
Predaju bilježe:
– Ibnul Dževzi u svom djelu “El Mevduat” (Izmišljeni hadisi) 3/87.
– Ukajli u svom djelu “Ed – Duafaul kebir” 3/461.
– Hariti u “Mesaviul ahlak” 251.
– Bejheki u svom djelu “Šuabul iman” 6/197.
– Taberani, kako to spominje autor djela El – Lealil masnua 2/296.
Kaže Ibnul Dževzi: Ovaj hadis nije vjerodostojan jer se u njemu nalazi Faid ibn Abdur – Rahman.
Govor učenjaka hadisa o Faidu:
– Imam Ahmed, rahimehullahu teala, kaže: “Faid je metrukul hadis” (tj. optužen je za laž)
– Ukajli kaže: Faida ne prati u ovom hadisu osim onoga ko je poput njega (tj slab poput Faida)
– Bejheki kaže: “Faid se izdvojio ovim hadisom.”
– Buhari kaže: “Faid je munkerul hadis”. Ovaj termin imam Buhari spominje kada je u pitanju osoba od koje nije dozvoljeno prenositi hadis (zbog jake slabosti poput laži i tome slično).
– Imam Nesai kaže: “Faid je metrukul hadis.” Ovaj termin imam Nesai koristi kako je sam rekao za osobu oko čijeg odbacivanja su učenjaci složni.
– Jahja ibn Mein kaže: “Faid ne vrijedi ništa.”
– Ibn Hažer kaže: “Faid ibn Abdur – Rahman je metruk, optužili su ga za laž.”
Imam Ševkani, nakon što je spomenuo priču kaže: “U lancu ove price se nalazi osoba koja je optužena za laž.” El Fevaidul medžmua 231.
Šejh Albani, rahimehhullahu teala, je pomenutu priču spomenuo u svom poznatom djelu o slabim i izmišljenim hadisima (Sililetu el ehadisi ed-daife vel mevdua) pod brojem 3183.
Na osnovu gore navedenog nije dozvoljeno prenositi ovu priču osim uz pojašnjenje njene neispravnosti i slabosti jer je priča jako slaba, jer, čak i učenjaci koji su dozvolili prenošenje slabih predaja u poglavlju tergiba i terhiba (podsticanja i upozorenja) su uslovili da preedaja ne bude jako slaba što je slučaj sa ovom pričom o kojoj govori.
Valja takođe napomenuti da pored toga što je ova priča nije vjerodostojna da to nimalo ne umanjuje stpen ovog velikog grijeha – nepokornosti prema roditeljima. Mnogobrojni su hadisi koji upozoravaju na ovaj veliki grijeh poput riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “Želite li da vas obavijestim o najvećim grijesima?” Ovo je ponovio tri puta. Rekli smo: „Svakako, Allahov Poslaniče.” On tada reče: „Širk i neposlušnost roditeljima.” Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je bio naslonjen, pa je sjeo i rekao: „I lažno svjedočenje.” Pa je to toliko puta ponovio da smo rekli: „Da hoće zašutjeti.”
Predaja o Džibrilu i Ibrahimu, alejhimes-selam
U priči stoji da je Džibril, alejhis-selam, rekao Ibrahimu, alejhis-selam, kada ga je njegov narod bacio katapultom: „Imaš li kakvu potrebu od mene”? Pa je Ibrahim, alejhis-selam, rekao: „Od tebe nemam a od Allaha da.”
Ova priča nije vjerodostojna i nema osnove. U nekim predajama stoji da je Ibrahim, alejhis-selam, rekao: „Dovoljno je od moje potražnje od Njega to što On zna moje stanje.” Kaže šejh Albani, rahimehullah: „Predaja nema osnove.” Silsiletu ed-daife 1/74. Pored toga što predaja nema osnove njeno značenje je oprečno ono čemu nas je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio od upućivanja dove koji predstavlja jedan od najvećih sebeba čovjekova spasa i ispunjavanja njegovih potreba.
Ono što je vjerodostojno po pitanju ovoga jeste ono što prenosi imam Buhari od Abdullaha ibn Abbasa, da je rekao: „Dovoljan nam je Allah i divan li je On zaštitnik, ove riječi je rekao Ibrahim, alejhi-selam, kada je bačen u vatru i rekao ih je Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, kada mu je bilo rečeno: ‘Ljudi su se okupili oko vas pa ih se pribojte. Pa je to samo povećalo njihov iman i oni rekoše: Dovoljan nam je Allah i divan li je on zaštitnik’.”