“Onome ko pokrije sramotu svome bratu muslimanu na ovom svijetu, Allah će pokriti sramotu na Sudnjem danu.” (Hadis) Najbolji uzor u svemu je poslanik Muhammed, sallAllahu alejhi we sellem., koji je, kada mu je došao neki čovjek sa mnoštvom mana da ga obavijesti o sramoti koju je jedan od njegovih ljudi počinio, kao da ga kori, rekao: “Zašto mu sramotu ne pokriješ?” Ponovio je to tri puta, sa vidljivim tragovima srdžbe na njegovom plemenitom licu.
Postoji skupina ljudi koji uživaju u otkrivanju sramota drugih, a kada bismo analizirali njihov život, vidjeli bismo da je pun sramota i poniženja. Svi mi griješimo, a najbolji su oni koji se pokaju, ali malo se kajemo i tražimo oprosta. Prenosimo vam događaj o kojem govore knjige naših predaka.
Ahmed ibn Mehdi kaže: “Jedne noći, došla mi je neka žena u Bagdadu, rekla da je iz te i te porodice, te kazala: ‘U ime Allaha te molim da me zaštitiš! Rekao sam: ‘Kakva te je nevolja snašla?!’ Rekla je: ‘Silovana sam, pa sam postala trudna. Pošto od tebe očekujem samo dobro i dobrotu, obavijestila sam sve koje poznajem da si mi ti muž, a da je ono što nosim u stomaku tvoje. Molim te da me ne osramotiš. Pokrij moju sramotu, neka i Allah, azze we dželle, pokrije tvoje sramote.’
Saslušao sam njezine riječi i o tome nikome nisam govorio, a vrijeme je prolazilo. Nakon određenog perioda rodila je sina. Bio sam iznenađen kada me posjetio džematski imam sa grupom komšija da mi čestitaju i blagoslove novorođenče.
Simulirao sam radost i veselje, otišao u odaju, donio stotinu dirhema i predao imamu, rekavši: ‘Ti znaš da sam pustio tu ženu, ali sam dužan izdržavati novorođenče, pa te molim da njegovoj majci uručiš ovih stotinu dirhema za njegovo izdržavanje. Budite svjedoci da ću to činiti početkom svakog mjeseca.’ Tako sam nastavio, a da nisam uopće vidio ženu ni dijete.
Nakon, otprilike, dvije godine, dječak je umro, te je narod počeo dolaziti da mi izrazi saučešće. Pokazivao sam prihvatanje i potčinjenost Allahovom određenju i sudbini. Allah je znao kolika žalost me spopala zbog nevolje u kojoj se našla unesrećena majka.
Jedne noći, neko je kucao na vrata. Bila je to ona žena sa kesom punom dirhema. Rekla mi je plačući: ‘Ovo su dirhemi koje si slao svakog mjeseca po imamu, neka Allah pokrije tvoje sramote, kao što si ti sakrio moje.’ Pokušao sam da joj novac vratim, ali je odbila i otišla. Nakon godinu dana se udala za uglednog i bogatog čovjeka. Njezin muž me uzeo za ortaka u njegovoj trgovini, pa mi je Uzvišeni Allah otvorio vrata obilne nafake/opskrbe.”
Ovo je istina puna mudrosti, plemenitosti, hrabrosti i odlučnosti. A kako mi, sa mnoštvom svojih mana i nedostataka, postupamo?!