Saturday, November 26

A kakve vjere i kakvog hajra ima kod onoga koji gleda kako se čine harami, krše Allahove granice i zanemaruje sunnet Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a on je hladna srca, nijema jezika. Nijemi šejtan. Kao što je isto tako onaj koji govori batil (neistinu) šejtan koji govori. A je li iskušenje vjere osim od strane tih takvih koji kada su im sigurni njihovi stomaci i njihove stolice, nemare nakon toga za vjeru. A najbolji od njiih bude onaj koji ispolji žalost .

A kada bi se njemu neko suprostavio u pogledu njegove pozicije ili imetka, tada bi upotrijebio sva tri stepena osude (tj i srcem i jezikom i rukom) i uradio sve što može. Ti takvi, pored toga što ih Allah mrzii i ne pridaje im nikakvu pažnju, su na ovom dunjaluku iskušani najvećim musibetom kojeg oni nisu svjesni, a to je smrt srca. Jer kad god je život srca potpuniji tada je i srdžba radi Allaha i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, veća, i odbrana vjere jača.

Imam Ahmed i drugi učenjaci su spomenuli predaju u kojoj stoji da je Uzvišeni Allah poslao meleka da uništi jedno selo, pa je melek rekao: “Ja rab, u njemu je taj i taj pobožnjak.” Pa je Uzvišeni rekao: “Počni od njega, njegovo lice se jednog dana nije zacrvenilo radi Mene” (tj nije se srdio zbog harama koji se čine).

Ibnul Kajjim el – Dževzijje, I’lamul muveki’in

Izvor> oficialna fb/stranica Prof. Idriz Bilibani

Share.

Comments are closed.