Ibn Kesir komentirao je ajet: „A onima koji vjeruju – Allah navodi kao primjer ženu Faraonovu, kad je rekla: „Gospodaru moj! Sagradi mi kod Sebe kuću u Džennetu i spasi me od faraona i mučenja njegova, i izbavi me od naroda nepravednog!“ (at-Tahrim, 11)
Katadah je rekao: „Faraon je bio najveći tiran i nevjernik cijelog Svijeta, a tako mi Allaha, njegov kufr nije uticao na njegovu ženu onda kada je ona odlučila da se pokori svome Gospodaru.“
Abu ‘Uthman an-Nahdi bilježi da je Sulejman rekao: „Faraonova žena je bila mučena na žegi Sunca. Kada bi njeni mučitelji napravili pauzu i otišli, meleki su joj svojim krilima pravili hlad, i ona bi gledala u svoju kuću u Džennetu.“
Rekao je al-Kasim bin Abi Bazzah:
„Faraonova žena upitala je ko je pobijedio, te joj je rečeno: „Musa i Harun su pobijedili.“ Pa bi ona rekla: „Ja vjerujem u Gospodara Musa’ova i Harunova.“ Faraon je onima oko sebe rekao: „Tražite najveći kamen koji možete naći! Ako ostane pri ovome što je rekla, bacite ga na nju! Ako povuče ovo što je rekla, ostaće moja žena.“ Kada su se vratili, ona je svoj pogled uputila ka nebu i vidjela je svoj dom u Džennetu. Pa je ostala pri onome što je rekla i njena duša je uzeta, a kamen je bačen na njeno bezživotno tijelo kada je njena duša već bila uzeta.“ Učenjaci u vezi njene izjave „Moj Gospodaru! Sagradi mi kod sebe kuću u Džennetu“ da je izabrala svoga komšiju (Allaha) prije nego li spomenula gdje je željela da živi (gdje je željela kuću u Džennetu).
Abu al-‘Aliyah kaže:
„Faraonova žena vjerovala je zbog žene Faraonovog blaga. Što se desilo bilo je zapravo to da je ova žena sjedila i češljala kosu Faraonovoj kćeri, i češalj joj je ispao iz ruku. Pa je ona rekla: „Propao svako ko nevjeruje u Allaha!“ Faraonova kćerka je rekla: „Ti imaš gospodara pored mog oca?“ Ona je odgovorila: „Gospodar moj, tvog oca, i svega je Allah.“ Te je faraonova kćerka udarila i otišla svome ocu da mu ispriča.
Faraon je poslao po nju i rekao: „Obožavaš gospodara pored mene?“ Ona je odgovorila: „Da. Gospodara tvog, i svega je Allah, i ja obožavam Njega!“ Pa je faraon mučio tako što ju je postavio na kolac i razvlačio njene ruke i noge i stavljao je odriješene zmije po njenom tijelu. Jednog dana, dok je bila u takvom stanju, on joj je prišao i rekao: „Hoćeš li odustati?!“ Ona je odgovorila: „Gospodar tvoj, i svega je Allah!“ Rekao joj je: „Ubiću tvog sina ako ne povučeš to što si rekla“ Ona je rekla: „Čini šta god hoćeš!“ i ubio joj je sina, a ona je mogla čuti glas njegove duše kako joj govori: „Budi sretna, o majko moja! Imaš takvu i takvu nagradu kod Allaha!“
Ona je ostala strpljiva dok joj faraon nije došao i drugi dan, i rekla mu je isto što mu je govorila i prije. Pa je on ubio još jednog njenog sina, a ona je mogla čuti i njegovu dušu kako je umiruje. Faraonova žena je sve ovo čula, i ovo je bio sebeb da ona postane vjernica. Allah je uzeo dušu žene faraonova blaga, a faraonova žena je uskoro shvatila nagradu, položaj, i čast koju je ova žena imala u Džennetu.
Te je ona ojačala u njenom vjerovanju i ubjeđenju dok Allah nije dao da faraon otkrije njenu vjeru, i on je rekao svojim sljedbenicima. „Šta znate o Asji bint Muzahim?“ Oni su odgovorili veličajući je, a on im je rekao: „Ona obožava nekog pored mene!“ Oni su rekli:“ Ubij je!“, i on ju je postavio na spravu koja je rastezala ruke i noge od njena tijela! Pa je Asja prizivala svoga Gospodara govoreći: „Gospodari moj, sagradi mi kod sebe kuću u Džennetu!“ Desilo se da je faraon prolazio tuda kada je ona to rekla, a ona se smješkala jer je vidjela svoju kuću u Džennetu, a faraon je rekao onima koji su gledali: „Zar vam nije interesantna njena ludost?! Ona se smije dok je mi mučimo?!“
Pa je Allah uzeo njenu dušu u Džennet, i Allah Bio njome Zadovoljan..“
(‘Tafsir al-Qur’an al-‘Adhim’; 4/504-505)
U vezi priče o ženi koja je češljala kosu faraonove kćerke, postoji predaja koja je podupire, u Musnedu (1/309 i 4/295) koja je autentučno objavljena od Ahmeda Šakira od Ibn ‘Abbasa da je Poslanik salAllahu alejhi we Sellem rekao: „Kada je bila noć moje Isre’, osjetio sam prelijepi, sladunjavi miris. Pa sam rekao: „Džibrile, kakav je ovo prelijepi miris?“ On je odgovorio: „To je miris žene koja je češljala kosu faraonove kćerke, i njene djece.“ Ja sam rekao: „A šta je njena priča?““ I onda on prepričava priču sličnu onoj koju je spomenuo Ibn Kasir, sa razlikom u nekoliko detalja.