Jedna od definicija za da’iju glasi: “Da’ija je onaj koji dostavlja islam, prakticira ga i podučava druge ovoj vjeri. Tako da termin da’ija obuhvata onoga ko se bavi svim aspektima da’we i onoga ko se bavi jednim djelom tih aktivnosti, s tim što onaj koji se bavi svim da’wetskim aktivnostima, on je da’ija u pravom smislu.“ (El-Mehdelu fi’ilmi-d-da’wa)
Međutim, danas ovaj termin neki koriste kako bih se uzdignuli i pokazali svoju veličinu i znanje nad drugima i omalovažili sve one koji nisu na tom stepenu.
Žalosno je to što današnje pojedine da’ije, uporno upozoravaju na greške drugih, a sami te iste greške čine.
Naime, svjedoci smo kako pojedine da’ije na sav mah upozoravaju na lijep ahlak i kulturu ponašanja i uporno mašu svojim diplomama, a sami nemaju tog potrebnog ahlaka i lijepog ponašanja.
Niko im ne osporava da je ahlak taj koji u islamu zauzima jednu od najvećih pozicija. Prenosi se vjerodostojno od Allahovog Poslanika, sallaAllahu alejhi we sellem, da je rekao:
“Poslan sam da upotpunim lijepo ponašanje “ ili u drugoj predaji koja se bilježi od Ibn Mes’uda, radijAllahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao:
“Ono što su ljudi zatekli od prvog poslanstva jesu riječi: ‘Ako se ne stidiš, onda radi šta hoćeš.’“
Pametnom je i ovo dovoljan dokaz, da je ahlak odnosno lijepo ponašanje stvar koja obuhvata cijelu vjeru. I da svaki musliman i muslimanka treba prije svega da ima lijep odnos prema svome Gospodaru, kako Ga ispravno obožavati i kako se kloniti onoga čime Uzvišeni nije zadovoljan. Drugo kako se ponašati prema svim stvorenjima koje je On, azze we džell, stvorio od meleka, džina, iskreni vjernika, griješnika, munafika- licemjera pa i nevjernika. Prema svakoj od ovih skupina čovjek mora da zna kako da se odnosi i na koji način. Svaki vjernik treba i mora da poradi na svom ahlaku, na svom ponašanju i da nauči i u skladu naučenog da se tako i ponaša. Kad je to obaveza na običnom miskinu kakav onda ahlak i ponašanje treba da ima jedan „učen“ da’ija.
Na jednom da’iji je da mora biti iskren prema onima koje poziva i željeti im ono što je korisno za njih. Zato što su upravo baš oni koji na svojim plećima treba da ponesu teret ove da’we i da su oni na koje se upire prstom kao nešto vrijedno i dragocijeno. Od Ibn Mes’uda, radijAllahu anhum, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, rekao :
“Budite iskreni! Zaista iskrenost vodi u dobročinstvo i zaista dobročinstvo vodi u Džennet. Čovjek govori istinu sve dok se kod Allah ne upiše kao istinoljubivi. Dobro se čuvajte laži, jer zaista laž vodi u pokvarenjaštvo, a pokvarenjaštvo vodi u Vatru! Čovjek laže sve dok se kod Allaha ne upiše kao lažov.”
Uzvišeni, azze we dželle, u svojoj knjizi kaže :
لِّيَجْزِيَ اللَّهُ الصَّادِقِينَ بِصِدْقِهِمْ وَيُعَذِّبَ الْمُنَافِقِينَ إِن شَاءَ أَوْ يَتُوبَ عَلَيْهِمْ ۚ إِنَّ اللَّهَ كَانَ غَفُورًا
رَّحِيمًا
‘’Da Allah nagradi iskrene za njihovu iskrenost, a da, ako hoće, stavi na muke licemjere ili da im oprosti, Allah zaista prašta i samilostan je.’’ (El-Ahzab, 24. ajet)
Ali… Danas imamo da’ije koji zaboravljaju na ove Allahove uzvišene riječi i često govore ono što nije istina. Možda ne bih ni rekli laži da se možda potrude i provjere neki govor, već naprotiv bez provjere donose zaključke i onda izuste laž, a nisu ni svjesni kako veliku štetu i nepravdu time čine drugima, a i samima sebi. Pa da li je pojmljivo da od da’ije dolazi laž?!
Da’ijo, kada te situacija natjera da upotrjebiš laž, ne čini to! Već se sjeti riječi Ebu Sufjana kada je pred Heraklom upitan o Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi we sellem, pa je rekao: “Tako mi Allaha, da se toga dana nisam stidio da se od mene prenese laž, slagao bih.“
Zato da’ijo prvo provjeri pa onda donosi sud, da ne zažališ onda kada kajanje neće od koristi biti. Jer za tvoj uspjeh u nošenju da’we jeste tvoja iskrenost u riječima i djelima.
Da’ijo , ne potcjenjuj i neomaložavaj druge, jer to može biti sebeb da i tebe pođu omalovažavat i da se ljudi udalje od tebe!
O da’ijo budi pravedan –i svakome daj njegovo pravo! Ne dozvoli da male mahane određene osobe zasjene mnoge vrijednosti koje određena osoba ima. I ne čini nepravdu prema svojim protivnicima i ne optužuj ih za ono što kod njih ne postoji
وَلَا يَجْرِمَنَّكُمْ شَنَآنُ قَوْمٍ عَلَىٰ أَلَّا تَعْدِلُوا ۚ اعْدِلُوا هُوَ أَقْرَبُ لِلتَّقْوَىٰ
„I neka vas mržnja koju prema nekim ljudima nosite nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti!“ (El-Ma’ide)
Ne budi od onih koji gledaju samo jednim okom ili okom zlobe koje vidi samo negativnosti.
O da’ijo, ne budi od onih koji od ljudi traže da se sa njim slažu u svakoj pa i najmanjoj stvari. Pa kada ti se neko suprostavi ti se od takvog udaljiš i smatraš ga manje vrijednim. Čak i ako vidiš griješna čovjeka, nemoj se uzdizati nad njim. Već zahvali Allahu što te je sačuvao od onoga čime je on iskušan.
O dai’ijo, budi uzor dobra, jer prema tebi su uprte mnoge oči!!!
O da’ijo, mi smo u potrebi za onima koji osjećaju bol svoje braće muslimana. Kad čuju za kakvu nedaću koja je snašla braću muslimane to ih zaboli, pa makar ti muslimani bili i nemarni.
O da’ijo, nama trebaju oni čija srca izgaraju za stanjem ummeta i muslimana, a ne trebaju nam oni koji će nas samo vrijđeti, kuditi i omalovažavati.
Kaže Allah, subhenhu we te’ala:
مُّحَمَّدٌ رَّسُولُ اللَّهِ ۚ وَالَّذِينَ مَعَهُ أَشِدَّاءُ عَلَى الْكُفَّارِ رُحَمَاءُ بَيْنَهُمْ
‘’Muhammed je Allahov poslanik, a njegovi sljedbenici su strogi prema nevjernicima, a samilosni među sobom.’’ (El-Feth, 29. ajet)
Autor teksta: Ummu Amina