Od Jesire, radijAllahu ‘anha, a ona je muhadžirka se prenosi da je rekla: “Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, nam je rekao: “Mnogo izgovarajte tesbih (subhanallah), tehlil (la ilahe illAllah) i takdis (subhanel melikil kuddus). Brojte zikr na prstima, jer će oni biti pitani i Allah će im dati pa će govoriti. I ne budite nemarne pa da zaboravite na milosrđe.” (1)
Ovo je jako važna oporuka Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, muslimankama. Ona je specijalno upućena ženama jer one, prečesto, pričaju i korisne i nekorisne stvari. Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, je uputio žene na koristan zikr, taj ibadet im je najbolja zamjena za beskorisne priče, tračeve, ogovaranje i svaki beskoristan govor kojem je, zbog svoje prirode, podložna većina žena.
Ovaj hadis je preporuka ženama kako da očuvaju jezike od bilo kakvog govora, osim onoga za kojim se objektivno ukaže potreba. Jezik počesto može biti uzrok zla stravičnih poslijedica, ukoliko ga žena na vrijeme ne sputa i ne sačuva.
Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Ko vjeruje u Allaha i Sudnji dan neka govori ono što je dobro ili neka šuti.” (2)
I rekao je: “Kada čovjek osvane, svi njegovi organi se obraćaju jeziku i govore: ‘Boj se Allaha po pitanju nas. Mi ćemo biti onakvi kakav ti budeš. Ako ti budeš ispravan i mi ćemo biti ispravni, a ako ti skreneš i mi ćemo skrenuti.'” (3)
Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Zista čovjek nekada izgovari riječ koju ne smatra nimalo važnom, a koja ga strmoglavi sedamdeset godina u Džehennem, Isto tako, izgovori riječ kojoj ne podaje pažnju, a ona ga može uvesti u Džennet.” (4)
Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Musliman je onaj od čijeg jezika i ruku su mirni ostali muslimani…” (5)
Prema tome, ako je raskalašenost jezika opasnost koja čovjeka može baciti u Džehennem, onda je njegovo usmjeravanje ka spominjanju Allaha, dželle šanuhu, Njegovom slavljenju i hvaljenju, jedan od najvrijednijih i najboljih ibadeta. Allah, dželle šanuhu, je, zapovijedajući Svojim robovima da Ga konstantno spominju u svim prilikama, rekao:
“I spominji Gospodara svoga ujutru i naveče u sebi, ponizno i sa strahopoštova- njem i ne podižujući jako glasm i ne budi nemaran.” (Prijevod značenja, El-E’raf, 205)
“I Allaha mnogo spominjitem da biste postigli što želite.” (Prijevod značenja, El-Džumuah, 10)
Allahov Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Primjer onoga koji spominje Allaha i onoga koji Ga ne spominje je kao primjer živoga i mrtvoga.” (6)
I rekao je: “Muferridi su pretekli sve ostale.”
Ashabi uputaše:
– Ko su muferridi, Allahov Poslaniče?
– To su oni ljudi i žene koji mnogo Allaha spominju.” ( 7)
Znači, oni koji mnogo spominju Allaha prvi stječu Allahovo zadovoljstvo i dostižu najviše stepene kod Njega.
Od Abdullaha ibnu Busra, radijAllahu ‘anhu, se prenosi da je neki čovjek rekao: “Allahov Poslaniče, mnogo je za mene islamskih propisa, reci mi nešto što ću stalno prakticirati: ‘Neka ti jezik uvijek bude vlažan od spominjanja Allaha, dželle šanuhu’ – odgovori Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem.” (8)
Poslanik, sallAllahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “‘Hoćete li da vam kažem šta vam je najbolje i najčistije djelo kod vašega Gospodara, najteže na mizanu vaših djela – bolje nego da udjeljujete i zlato i srebro, i bolje nego da se sretnete s neprijateljem, pa da im siječete vratove?” „Hoćemo” – odgovoriše. Mnogo spominjite Allaha” – reče im Poslanik.” (9)
Zikr je jedno od najvrjednijih djela koja čovjeka približavaju Allahu, dželle šanuhu, i jedno je od najveličanstvenijih djela koja vode Njegovom zadovoljstvu.
Riječi Allahovog Poslanika, sallAllahu ‘alejhi ve sellem: “Mnogo izgovarajte tesbih, tehlil i takdis…” imaju sljedeće značenje:
Tesbih je izgovaranje riječi SUBHANALLAH.
Tehlil je izgovaranje riječi LA ILAHE ILLALLAH.
Takdis je izgovaranje riječi SUBHANEL-MELIKIL-KUDDUS.
Riječi: fe innehunne mes’ulatun ve mustentikot (oni će sigumo biti pitani i govorit će), odnose se na prste, kao što će govoriti i svi dijelovi ljudskoga tijela i biti pitani o onome što su činili i kako su korišteni. Oni će svjedočiti protiv čovjeka, ako je činio zlo. Svjedoćit će u korist vjernika koji je bio pokoran Allahu i govoriti o njegovoj pokornosti, a kazivat će protiv nevjernika i nepokornika o njegovom nevjerstvu i nepokoronosti.
Mnogo je koristi spominjanja Allaha, dželle šanuhu. Ono tjera šejtana i odgoni njegova došaptavanja i nedoumice, njime se stječe Allahovo zadovoljstvo, odgone brige, tuge i potištenosti, donosi radost i sreću; rasprostire i omekšava srca i otklanja njegovu grubost, umanjuje grijehe, otklanja svirepost, štiti od Allahove kazne; zaštita je od licemjerstva i od kajanja na Sudnjem danu, uzrok je spokoja i smirenosti; ono je svjetlo na ovome svijetu u kaburu i na Onom svijetu.
————————————————————————————
(1) Bilježi ga Ebu Davud i Tirmizi, a hadis je hasen
(2) Bilježi ga Buhari
(3) Bilježi ga Tirmizi
(4) Bilježi ga Tirmizi, a hadis je sahih
(5) Bilježi ga Buhari
(6) Bilježi ga Buhari
(7) Bilježi ga Muslim
(8) Bilježi ga Tirmizi, a hadis je sahih
(9) Bilježi ga Hakim, a hadis je sahih
Izvor:
‘Poslanikova oporuka ženama i primjeri sahabijki’
Autor: Halid Hadim es-Surudži
str:25-29