Zapovjeda nam naš pravovjerni din da se okitimo pravednošću u svim stvarima, svejedno bilo to riječju ili djelom, sa bližnjim ili daljnjim, sa prijateljom ili neprijateljom. Uzvišeni veli: “Allah zahtijeva da se svačije pravo poštuje i dobro čini.”[1] Pravda je vaga vjere kojom musliman mjeri svoje postupke i daje svakom njegovo pravo. A ako nagne ili skrene sa Allahovog Pravog puta upadne u zulum.
Prvi vid pravednosti je biti pravedan prema ljudima u svim pravima i obavezama, počevši od sebe i svoje porodice. Kaže Uzvišeni: “O vjernici, budite uvijek pravedni, svjedočite Allaha radi, pa i na svoju štetu ili na štetu roditelja i rođaka, bio on bogat ili siromašan, ta Allahovo je da se brine o njima! Zato ne slijedite strasti – kako ne biste bili nepravedni.”[2]
Pravednost zadire u sve dijelove islama, od toga je i pravedno postupanje prema djeci prilikom davanja poklona i slično da se ne bi među njima pojavila mržnja i neprijateljstvo. Na spomenuto ukazuje hadis En-N’uman ibn Bešira, radijAllahu anhu, u kom pripovijeda da je njegov otac otišao sa njim Allahovom Poslaniku, sallAllahu alejhi ve sellem, i rekao mu: “Ja sam poklonio ovom svom sinu roba kojeg sam imao.” Pa ga upita Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem: “Je si li to uradio sa svom tvojom djecom?” “Nisam” – odgovori on. Onda mu reče Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem: “Bojte se Allaha i budite pravedni prema svojoj djeci.” Pa je moj otac, kada je došao kući, vratio nazad taj poklon.”[3] U drugom rivajetu (predaji) kaže En-N’uman ibn Bešir, radijAllahu anhu: “Moj otac je otišao, noseći me, Allahovom Poslaniku, sallaAllahu alejhi ve sellem, i rekao mu: ‘Allahov Poslaniče, budi mi svjedok da sam poklonio to i to iz mog imetka En-N’umanu!’ A on upita: ‘Je si li svakom sinu poklonio isto što i En-N’umanu?’ ‘Nisam!’ – odgovori on. Onda reče Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem: ‘Traži nekog drugog da ti bude svjedok za ovo.’ A zatim ga upita: ‘Da li bi volio da ti (tvoji sinovi) svi podjednako čine dobročinstvo?’ Kaže: ‘Naravno.’ Reče mu: ‘Onda to ne radi.'”[4]
Također, treba biti pravedan među ženama: u ravnomjernom izdržavanju, podjednakom noćenju i pri putovanju. A ako se muž boji da ne može biti pravedan među njima, treba da se ograniči na jednu ženu, jer Uzvišeni veli: “A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom.’’[5]
Zakonodavac je naredio pravednost u suđenju. Pa kome se povjeri upravljanje u nečemu od stvari muslimana, svejedno bilo to sudstvo ili nešto drugo, obavezan je da sudi po pravdi, jer Uzvišeni kaže: “Allah vam zapovijeda da odgovorne službe onima koji su ih dostojni povjeravate i kada ljudima sudite da pravično sudite. Uistinu je divan Allahov savjet! A Allah doista sve čuje i vidi.”[6]
A sunnet je pojasnio posljedice ove pravičnosti, kaže Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem: “Pravedni će kod Allah biti na mimberima od svjetla. To su oni koji pravo sude, pravedni su prema svojoj čeljadi i pravedno vladaju.”[7]
Islam je zabranio, iz bojazni da ne utiče na tok pravednog suđenja, mito, krivotvorenje (falsifikovanje), davanje hedije kadiji (sudiji) i tome slično.
——————————————————————————–
[1] Prijevod značenja, En-Nahl, 90.
[2] Prijevod značenja, En-Nisa ,135.
[3] Muslim, Knjiga o poklonima, poglavlje. Pokuđenost davanja prednosti jednoj djeci nad drugom, broj 1623.
[4] Muslim, Knjiga o poklonima, poglavlje. Pokuđenost davanja prednosti jednoj djeci nad drugom, broj 1623.
[5] Prijevod značenja, En-Nisa, 3.
[6] Prijevod značenja, En-Nisa, 58.
[7] Muslim, Knjiga o upravi, poglavlje: Vrijednost pravednog imama i kazna nepravednom, broj 1827.