Pitanje: Ako je zabranjeno tumačiti riječ jed riječju kuvvet, kudret i sl. zbog čega su ih tako tumačili ovi ashabi i tabiini:
1.) Hadis koji se bilježi u poglavlju Tefsira da je Ibn Abbas rekao da riječ jed znači kuvvet tj. snaga, a ne kako to vehabije prevode Ruka. (578. stranica, hadis broj 4807, Sahihul Buhari)
2.) Hadis isto u poglavlju Tefsira od Ibn Džubejra da je rekao: jed znači kuvvet tj. snaga. (str. 531. hadis br. 4534, Sahihul Buhari)
3.) Hadis od Sufjan ibn Ujejne da je rekao da riječ jed znači ni’met. (str.556. hadis br. 4697, Sahihul Buhari)
Ako imalo vjeruješ u Allaha, subhanehu we te’ala, i u Poslanika, napisaćeš i objavićeš ove hadise.
Odgovor:
Hvala Allahu, neka je salavat i selam na Njegova Poslanika. A potom:
Prije nego li odgovorim na tvoje pitanje želim ukazati na jednu jako bitnu stvar koja je kod onih koji vode raspravu postala jako rijetka. Radi se o emanetu prenošenja ilma (znanja) i riječi učenjaka onako kako su oni spomenuli bez ikakva izvitoperavanja i mijenjanja njihova teksta ili značenja. Zato nije dozvoljeno izvitoperavati ni ”j” od riječi nevjernika, već je obaveza prenijeti ih onako kako su ih oni izgovorili ili napisali, pa kakav je tek onda slučaj sa ulemom ehli sunneta od prvih i potonjih generacija. Ja se nimalo ne stidim da objavim ovo što si gore spomenuo ali bi se ti trebao postidjeti zbog tvog (ne)svjesnog izvitoperanja riječi učenjaka koje si spomenuo.
Da počnemo najprije sa drugom predajom koju si spomenuo od Ibn Džubejra koji, kako ti prenosiš, kaže: ”Jed (ruka) znači kuvvet tj. snaga.” Međutim kada smo se vratili na Buharijev Sahih vidjeli smo sledeće stvari:
1) Prvo: Nisi bio povjerljiv u prenošenju riječi koje pripisuješ Ibn Džubejru, rahimehullahu te’ala. Jer u Buharijevom sahihu stoji: ”Adu, vel-ejdu”, a ne jed kako ti tvrdiš.
2) Pomenute riječi nisu riječi Ibn Džubejra već riječi Ebu Abide, jednog od tabi’ina, rahimehullahu te’ala. Da si samo malo prolistao govor Ibn Hadžera na sljedećoj stranici pomenute predaje bilo bi ti jasno. Ti si pomislio da sve što je Buhari spomenuo u ovom tefsiru, da su sve to riječi Ibn Džubejra, a nije tako, jer hafiz Ibn Hadžer, rahimehullahu te’ala, kaže: ”Zbog toga što je ispalo ono što se spominje prije ovoga od rivajeta Ebu Zerra ispalo je kao da je sve govor Seida ibn Džubejra, jer je govor nadovezan na njegove riječi o tefsiru riječi ‘kursijj’, a nisam vidio da se igdje prenosi od njega.” Pogledaj Fethul Bari 8/53, predaja broj 4534.
Hafiz ibn Hadžer, rahimehullahu te’ala, nakon toga kaže: ”Adu, vel-ejdu znači snaga – ovo su riječi Ebu Abide kojima je pojasnio riječi Uzvišenog: ”لا يؤوده حفظهما (Doslovno: Nije mu teško njihovo čuvanje – tj. nebesa i Zemlje).” Pogledaj Fethul Bari 8/53, predaja broj 4534.
Dakle, pomenuti govor nije govor Ibn Džubejra, rahimehullahu te’ala, kako to spominje hafiz Ibn Hadžer. A ti si u želji da dokažeš svoju tvrdnju da riječ jed – ruka, znači kuvvet – snaga, ili nimet, (ne)namjerno slagao na Ibn Džubejra pripisujući ove riječi njemu, a zatim si izvitoperio i umjesto da kažeš el-ejd, kako se spominje u Buhariji, ti si napisao jed.
Tačno je da el-ejd znači snaga, ali ovdje riječ el-ejd nije množina od riječi jed (ruka) već infinitiv (masdar) od glagola ade-jeidu, što znači biti jak, čvrst, težak. Ono što ukazuje da je ovdje riječ el-ejd infinitiv glagola ade – jeidu, a ne množina od riječi jed – ruka, su dvije stvari:
1) To što je Ebu Abide prije infinitiva el-ejd spomenuo još jedan infinitiv a to je el-ad. A i jedna i druga riječ predstavljaju infinitiv glagola ade-jeidu. Svako ko poznaje arapski jezik zna da jedan glagol u arapskom jeziku može imati više od jednog infinitiva.
2) Pomenuti tabbi’in je ove riječi rekao kao komentar riječi Uzvišenog: ”لا يؤوده حفظهما (Doslovno: Nije mu teško njihovo čuvanje – tj. nebesa i Zemlje).” Pogledaj podvučenu riječ na arapskom (jeudu), a to je prezent čiji je perfekat ade a infinitiv el-ejd ili el-ad.
Zatim postavljam drugo pitanje: Gdje se to ovdje spominje riječ jed-ruka, da li se ovdje u uvom ajetu spominje bilo koja ruka, a kamoli Allahova ruka? Je li to Ibn Džubejr rekao: Allahova ruka znači moć? Donesi jednu vjerodostojnu predaju od ashaba, tabi’ina ili tabi’tabina da je neko od njih Allahovu ruku (kažem Allahovu ruku, a ne samo riječ ruka kada dođe odvojena, a koja tada može značiti stvari koje ti pominješ) protumačio kao Allahovu moć, snagu, ni’met…
I kako to da nam ovi velikani, a prije njih Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, nisu pojasnili da kada Allah kaže: ”… onome koga sam stvorio svojim dvjema rukama…” da ovo znači svojim dvjema moćima. Kako to da nam ovo ne pojasne kada se kod vas radi o kufru (nevjerstvu), jer vi kažete da je pripisivanje ruke Allahu subhanehu we te’ala kufr. Zar da Allah, dželle we ala, Njegov Poslanik, sallAllahu alejhi we sellem, ashabi, tabi’ini, i tabi’tabini, zar da nam ne pojasne ovako bitnu meselu u kojoj su ”pogriješili” čak i sami učenjaci poput Ebu Hanife i drugih koji su Allahu pripisali svojstvo ruku, onako kako to dolikuje Uzvišenom Stvoritelju. Vi kao da i ne vidite naše riječi ”onako kako to dolikuje Uzvišenom Stvoritelju”, a koje jasno ukazuju da mi, zajedno sa ulemom ehli sunneta, pripisujemo ovo a i druga svojstva koja se spominju u Allahovoj knjizi i sunnetu Njegova Poslanika, bez da poredimo Njegovu ruku sa rukom Njegovih stvorenja, i bez govora o kakvoći te ruke, jer nam njena kakvoća nije poznata.
Zato se boj Allaha, subhanehu we te’ala, i nemoj izvitoperavati govor uleme i tumačiti onako kako ih ti želiš shvatiti. Koliko je takvih koji su zauzeli jedan stav a zatim istražuju bilo koje riječi učenjaka samo da bi potkrijepili svoj stav. Mu’min treba prvo istraživati dokaze a zatim zauzeti stav, a ne zauzeti stav a zatim tražiti neke izvitoperene dokaze kako bi na bilo koji način potkrijepio svoj stav.
Vratimo se sada prvoj predaji koju spominješ kao dokaz a to su riječi koje pripisuješ Abdullahu ibn Abbasu, radijAllahu anhu. Kažeš da ibn Abbas kaže jed znači kuvvet tj. snaga. I ovdje si ponovo izneverio emanet znanja, jer Abdullah ibn Abbas ne kaže jed već ejd, a razlika je ogromna jer ejd kako smo to gore spomenuli može biti množina riječi jed – ruka, a može biti i infinitiv glagola ade, jeidu – biti jak čvrst.
Pogledajmo ovaj tefsir Abdullaha ibn Abbasa kojeg Buharija spominje u knjizi o tefsiru u komentaru 17. ajeta sure Sad. Kaže Uzvišeni: ”Ti otrpi ono što oni govore i sjeti se roba Našeg Davuda, čvrstog u vjeri (zel ejd – doslovno vlasnika snage), koji se uvijek Allahu obraćao. ”
Ajet kao što vidiš uopšte ne govori o svojstvu Allahove ruke, već govori o Allahovom Poslaniku, Davudu, alejhis-selam, i njegovoj čvrstini (snazi) u vjeri. Riječ ejd je ovdje također infinitiv glagola ade, jeidu – biti čvrst, jak, snažan.
Mi ne negiramo da riječ jed – ruka dolazi u značenju snage, nema potrebe da nas u tome ubjeđuješ, ali negiramo da se svojstvo ruku koje Uzvišeni pripisuje Sebi u svojoj Knjizi ili na jeziku svoga Poslanika izvitoperava i tumači kao svojstvo snage, nimeta i tome slično, jer šerijatski dokazi jasno ukazuju na neispravnost takvog vida tumačenja ili bolje reći izvitoperavanja.
Kako onda shvatiti riječi Uzvišenog: ”O Iblisu! – reče On – šta te je spriječilo da učiniš sedždu onome koga sam Ja stvorio svojim dvjema rukama?” (Sad, 75)
Da li ovo znači da Allah ima dvije snage, ili samo dva nimeta … ?!
Isto tako riječi Uzvišenog: ”Jevreji govore: ’Allahova ruka je stisnuta!’ Stisnute bile ruke njihove i prokleti bili zbog toga što govore! Ne, obje su ruke Njegove pružene, On udjeljuje koliko hoće!” (El-Maide, 64. ajet)
I još puno drugih šerijatskih tekstova koje ćemo inšaAllahu teala nekom drugom prilikom spomenuti u velikom broju.
I zato nećeš naći ni u jednoj vjerodostojnoj predaji – a možda ni u slaboj – da je Ibn Abbas ili neko drugi od ashaba, tabi’ina ili tabi’tabi’ina rekao jedullah – Allahova ruka – znači Allahova snaga ili Allahov nimet i tome slično. To jasno ukazuje da su oni Allahova svojstva prihvatali u njihvom bukvalnom značenju bez ikakvog tumačenja, jer da je tako, zašto nema ni jedne vjerodostojne predaje da je neko od ovih časnih generacija protumačio ovo svojstvo i rekao Allahova ruka znači snaga, nimet itd.
Kada si ti, a i bilo ko drugi, studirao arapski jezik reci nam: Kada si u knjizi arapskog jezika došao do riječi jed – ruka, da li je prva stvar koju ti je profesor pojasnio bila da riječ jed znači ruka time što ti je u najmanju ruku pokazao na svoju ruku, ili ti je možda profesor pojašnjavao kako riječ jed znači snaga?! Ovim želim reći da je osnovno značenje riječi jed – ruka a da su druga značenja ove riječi metaforička. Otvori bilo koji poznati arapski riječnik, otvori i arapsko bosanski riječnik od Muftića i pogledaj koje je prvo značenje riječi jed koje oni spominju; ruka ili snaga, nimet …? Stoga kako se može zanemariti osnovno značenje i uzeti metaforičko a uz to postoji ogroman broj šerijatskih tekstova koji ukazuju da se pod riječju jedullah – Allahova ruka misli na ruku Uzvišenog koja dolikuje Njemu a koja ne naliči Njegovim stvorenjima.
Kako to da ashabi tabi’ini i tabi’tabini nisu pojasnili ljudima koji prihvataju islam da riječ jed – ruka koja se spominje u Kur’anu kao Allahovo svojstvo, ne shvate u njenom osnovnom značenju, već u metaforičkom. Kako to da ovi ljudi ne pojasne strancima u vjeri Allahovu vjeru i to jedno od najbitnijih poglavlja tj poglavlje o Allahovim imenima i svojstvima.
Ostala je samo još treća predaja, predaja Sufjana ibn Ujejne kojem također pripisuješ da riječ jed znači kuvvet. Ovdje čovjeku ne ostaje ništa drugo osim da kaže Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun. Ako ti koji učiš šerijatsko znanje ovako postupaš i izvrćeš riječi uleme šta je onda tek ostalo onima koji možda tebe slušaju i slijede.
Ibn Ujejne nije uopšte spomenuo u ovoj predaji koju spominje Buharija da riječ jed znači nimet. Sufjan, rahimehullahu te’ala, je protumačio riječi Uzvišenog: ”Sjetite se Allahove nimeti kad vas je izbavio od faraonovih ljudi koji su vas najgorim mukama mučili, koji su vam mušku djecu klali, a žensku u životu ostavljali.” Pa je Sufjan rekao nimetellah tj. ajadillah (Allahove blagodati).
Nećemo ponavljati govor koji smo gore spomenuli jer ono što smo ranije spomenuli se odnosi i na ovu predaju. Niko od tri časne generacije nije svojstvo Allahovih ruku izvitoperio i protumačio kako to ti radiš. Najviše što možeš dokazati jeste da riječ jed dolazi u značenju snage i nimeta a mi to ne poričemo već kažemo da je nemoguće niti dolikuje Uzvišenom Stvoritelju da govori o Sebi i Svojim svojstvima metaforičkim načinom. Allah, dželle we ala, je vjeru učinio lahkom i razumljivom ali sljedbenici strasti odbijaju osim da komplikuju i otežavaju stvari.
Na kraju savjetujem te da se bojiš Allaha i ne izvrćeš riječi uleme kako bi dokazao ionako neispravno mišljenje kojeg je ulema ehli sunneta osudila i povodom toga napisala mnogobrojne knjige.
Molim Uzvišenog Allaha da nam istinu pokaže istinom i da nam olakša njeno slijeđenje a da nam batil (zabludu) pokaže batilom i učini nas što daljim od njega.
We sallAllahu ala nebijjina Muhammed.
Odgovorio: prof. Ebu Usame Idriz Bilibani
Članak je ponovo objavljen zbog potrebe za istim – Važna napomena tekst je objavljen 20. juna 2010. god!
Pogledajte i ovaj post o istoj temi Allahova svojstva izmedju shvatanja selefa i zabludjelih frakcija