Pitanje: Esselamu alejkum. Da li se za onoga ko ne negira namaz a izostavi 1 ili 2 u toku dana može reći da je u vjeri?
Odgovor:
We alejkum selam we rahmetullahi we berekatuhu,
Što se tiče onoga koji ostavi jedan ili dva namaza u toku dana, ulema, koja je na stavu da ostavljanje namaza izvodi iz vjere, se po pitanju takve osobe razilazi na dva mišljenja:
– prvo mišljenje – da je takva osoba kafir – murted pa makar ostavila i jedan namaz bez opravdanja. Ovo je stav skupine ashaba poput Omera, Muaza ibn Džebela, Abdur-Rahmana ibn Aufa, Ebu Hurejre, Abdullaha ibn Mesuda, Ibn Abbasa, Džabira i Ebu Derda’a, Allah bio zadovoljan svima njima, (detaljnije o tome pogledaj Muhallu od Ibn Hazma 2/242 i Es-salatu ve hukmu tarikiha od Ibn Kajjima 67. str). To je isto tako mišljenje jednog dijela selefa poput Ishaka ibn Rahevejha, Abdullaha ibn Mubareka i drugih. Dokaz ove skupine su svi šerijatski tekstovi koji govore o kufru ostavljača namaza jer ti tekstovi nisu napravili razliku između ostavljanja jednog ili ostavljanja više namaza.
– drugo mišljenje – da je takva osoba veliki griješnik ali da se ostavljanjem jednog ili dva namaza u toku dana ne izlazi iz vjere. Ovo mišljenje je prioritetnije jer postoje šerijatski tekstovi koji ukazuju da ostavljanje jednog namaza nije kufr koji izvodi iz vjere.
1. Bilježi imam Ahmed, Ebu Davud, Nesai, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Prvo zašto će ljudi polagati račun na Sudnjem danu jeste namaz. Pa će Allah reći melekima – a On najbolje zna – : Pogledajte namaz moga roba da li ga je upotpunio ili je manjkav. Pa ako bude potpun biće upisan kao potpun, a ako bude manjkav reći će: Pogledajte ima li moj rob nafile. Pa ako bude imao nafile reći će: Upotpunite (nafilom) farz mome robu.” (Šejh Albani je hadis ocijenio vjerodostojnim, pogledaj Sahihul dzami’ 2571).
Riječi Uzvišenog (u prevodu značenja): “Pogledajte namaz moga roba da li ga je upotpunio ili je manjkav” mogu podrazumijevati dvije stvari: Da je osoba klanjala ali da ponekad nije obavila neki rukn ili vadžib na način koji se šerijatom zahtjeva, pa je nafila to upotpunila. A može podrazumijevati isto tako da je ostavio jedan ili više namaza u potpunosti pa je nafila upotpunila namaz ili više njih koje je na dunjaluku propustio.
Otuda Šejhul islam kaže: “Onaj ko ustrajava u ostavljanju namaza i nikada ne klanja i kao takav preseli taj nije musliman. Ali većina ljudi ponekad klanja a ponekad ostavlja namaz. Takvi nisu od onih koji vode računa o namazu i oni su pod prijetnjom (tj. zaprijećeno im je kaznom ali nisu nevjernici) i na njih se odnosi hadis koji se prenosi u sunenima: ”Allah je u toku dana i noći propisao pet dnevnih namaza. Ko bude vodio računa o njima imaće ugovor kod Allaha da ga uvede u Džennet. A ko ne bude vodio računa o njima neće imati ugovora kod Allaha ako bude htio kazniće ga a ako bude htio oprostiće mu.” (Medzmu’ul fetava 7/578).
2. Zatim, od Allahova poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, se prenosi da je rekao: ”Bi naređeno da se jedan rob udara u svom grobu sto bičeva. Pa je on molio i dozivao sve dok nije smanjeno na jedan bič. Pa je udaren i njegov grob se ispunio vatrom. Kada se osvjestio upitao je: Zašto ste me bičevali? Pa mu bi rečeno: Klanjao si jedan namaz bez abdesta i prošao si pored mazluma (čovjek kome je učinjena nepravda) i nisi ga pomogao.” (Bilježi ga Tahavi u Muskelul asar, pogledaj, također, Silsiletu es-sahiha 2774).
Hadis ukazuje da pomenuti čovjek nije kafir jer mu je uslišana dova i smanjena njegova kazna u kaburu pored toga što je klanjao jedan namaz bez abdesta (a onaj ko klanja namaz bez abdesta je kao onaj koji ga nije klanjao) .
– Sličan u značenju je i hadis Allahova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o vladarima koji će odgađati namaz i klanjati ga nakon što istekne njegovo vrijeme. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je dozvolio da se za njima klanja nafila (kažemo nafila jer u takvom slučaju, kada vladar odgađa namaz tako da istekne njegovo vrijeme, obaveza je čovjeku da klanja namaz u njegovom vremenu a zatim kada dođe kod vladara za njim će klanjati nafilu jer nemože se klanjati jedan namaz dva puta). Da su ovi vladari nevjernici, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi dozvolio da se klanja za njima.
Ibnul Kajjim rahimehullahu teala, govoreći o hadisu “Ko ostavi ikindiju namaz propalo mu je njegovo djelo”, kaže:
”Ono što je očigledno iz hadisa – a Allah najbolje zna cilj njegova Poslanika – jeste da postoje dvije vrste ostavljanja :
– potpuno ostavljanje tako da čovjek nikada ne klanja namaz. Ovakvo ostavljanje poništava djelo u potpunosti (tj. predstavlja veliki kufr koji izvodi iz vjere, jer samo veliki kufr poništava djelo u potpunosti), i
– djelimično ostavljanje u određenom danu. Takvo ostavljanje poništava djelo toga dana.
Tako da uopćeno poništavanje djela stoji naspram uopćenog ostavljanja namaza, a djelimično poništavanje djela stoji naspram djelimičnog ostavljanja namaza. “ (Es-salatu ve hukmu tarikiha 65. str.).
Na osnovu gorepomenutog kažemo da osoba koja ponekad izostavlja određene namaze ne izlazi iz vjere ali čini itekako veliki grijeh za kojeg je Gospodar svih svjetova zaprijetio teškom kaznom.
A Allah najbolje zna.
Odgovorio: prof. Idriz Bilibani