Pitanje: Moj brat je kada sam pričao sa njim prije često iz inata psovao Boga, e sad kako sam se naljutio na njega i ne pričam ne psuje pa šta da radim po tom pitanju? Da li da nastavim da ga ignorišem ili da se pomirimo?
Nekako mi sve u glavi 23. ajet sure Et-Tewba gdje Allah, azze we dželle, kaže (prijevodu značenja): ” O vjernici, ne prijateljujte ni sa očevima vašim ni sa braćom vašom ako više vole nevjerovanje od vjerovanja. Onaj od vas ko bude s njima prijateljevao, taj se doista prema sebi ogriješio.”
Odgovor: Psovanje Boga, vjere ili njenih obilježja je nažalost stvar kojom je iskušan veliki broj ljudi na našem podneblju. Čak su mušrici za vrijeme Poslanika, sallAllahu alejhi ve sellem, više uvažavali Allaha nego što to čine ovi danas u našem vremenu. Što se tiče tvoga bojkota spram tvoga brata koji čini to gnusno djelo on je i te kako ispravan. Kaže Uzvišeni, subhanehu ve te’ala (u prijevodu značenja): “Nećeš naći da ljudi koji u Allaha i u onaj svijet vjeruju budu u ljubavi s onima koji se Allahu i Poslaniku Njegovu suprotstavljaju, makar im oni bili očevi njihovi, ili sinovi njihovi, ili braća njihova, ili rođaci njihovi.” (Mudžadela, 22)
A što se tiče tvog ponovnog kontakta sa njim, nakon što je on prestao sa psovanjem Boga, ono se vraća tvojoj procjeni. Ako misliš da je tvoj bojkot uticao na njega, te da to sada možeš iskoristiti time što ćeš ga pozvati u islam i pridržavanje njegovih propisa, onda nema nikakve prepreke da tako postupiš. Šta više, ako pretpostavljaš da češ inšaAllahu te’ala imati uticaja na njega onda je poželjno da tako postupiš sa njim.
Postoji razlika između da’ve (pozivanja u Allahovu vjere) nevjernika i prijateljevanja sa njim, jer ne znači da kada jednu osobu pozivaš na najljepši način da time istovremeno prijateljuješ sa njim. Musa, alejhis-selam, je blagim riječima pozivao najvećeg taguta, faraona svoga vremena, ali to nije predstavljalo prijateljevanje sa njim.
Mržnja prema nevjerniku zbog njegova nevjerstva ostaje u našim srcima i onda kada se poziva u Allahovu vjeru, s tim što se ona tada ne ispoljava već se on poziva na najljepši način ne bi li se prihvatio Allahove vjere, a to treba biti cilj svakog vjernika, da ljudi prihvate islam i time budu spašeni na ovom svijetu i na Ahiretu. Zato se Allahov Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, obradovao kada je jevrejski dječak kojeg je on posjetio na njegovoj samrti prihvatio islam. Poslanik, sallAllahu alejhi ve sellem, je tada rekao: ”Hvala Allahu koji ga je uputio mojim sebebom.”
Ukoliko se tvoj brat nakon što ponovo počneš da kontaktiraš sa njim ponovo vrati pomenutom grijehu prestani da zauvijek kontaktiraš sa njim, sve dok se iskreno ne pokaje od tog grijeha. A Allah najbolje zna.
Odgovorio: prof.Idriz Bilibani